Pentagon je u petak navečer objavio dugo očekivanu strategiju koja daje prioritet obrani domovine SAD‑a i Zapadnoj hemisferi, što je iznenađujuću preokret u odnosu na prethodne administracije, a čini se usklađen s vojnim udarima predsjednika Donalda Trumpa u Venezueli i naporima za stjecanjem Grenlanda, piše Politico.
Strategija nacionalne obrane - dramatičan pomak čak i u odnosu na prvu Trumpovu administraciju - više se ne usredotočuje prvenstveno na suprotstavljanje Kini. Umjesto toga, krivi prethodne administracije za ignoriranje američkih interesa i dovodi u pitanje pristup američke vojske Panamskom kanalu i Grenlandu. Strategija poziva na pažnju prema “praktičnim interesima” američke javnosti i napuštanje “grandioznih strategija”.
Plan Pentagona, za razliku od Strategije nacionalne sigurnosti objavljene prošlog mjeseca, ne fokusira se snažno na Europu niti izričito naziva kontinent mjestom “civilizacijskog pada”. No naglašava ono što administracija smatra smanjenjem važnosti Europe. “Iako Europa ostaje važna, ona ima manji i sve manji udio u globalnoj ekonomskoj moći”, navodi se u strategiji. “Iako smo i ostat ćemo uključeni u Europu, moramo i hoćemo dati prioritet obrani domovine SAD‑a i odvraćanju Kine.”
Dokument, koji obično slijedi Strategiju nacionalne sigurnosti, objavljen je nakon višemjesečnog odgađanja. Prethodne verzije nacrta kružile su po Pentagonu, ali su bile predmet unutarnjih rasprava o tome kako opisati prijetnju koju Kina predstavlja SAD‑u u vrijeme trgovinskih razgovora.
Strategija također kaže da SAD više ne bi trebale ustupati pristup ili utjecaj nad ključnim područjima na Zapadnoj hemisferi, uključujući Meksički zaljev, ali nudi malo detalja o tome kako će Pentagon ostvariti taj cilj. Prva Trumpova administracija u svojoj strategiji obrane iz 2018. smatrala je Kinu najvećom prijetnjom američkoj sigurnosti, stav koji je dodatno ponovljen u Bidenovoj strategiji iz 2022. godine.
No strategija za 2026. umjesto toga ističe nastavak američkog fokusa na diplomaciju s Kinom, uz naglasak na potrebu “snažne obrane koja onemogućuje protivniku dominaciju” u Pacifiku, kako bi se odvraćio mogući rat, ali ne navodi koje bi američke snage Pentagon mogao poslati u taj region. U dokumentu se spominju i prijetnje SAD‑u od Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, ali one nisu toliko u prvom planu kao ranije.