Djeca danas "ne mogu sjediti, ne mogu pisati, ne mogu čitati, ne mogu zapamtiti". Ta je rečenica zazvučala kao alarm na znanstveno-stručnom skupu Kulturna baština kao prilika za odgoj i obrazovanje, održanom u Pleternici. Nije to bila usputna opaska, nego upozorenje, koje je iznio doc. dr. sc. Ranko Rajović, govoreći o generacijama koje sve više tonu u virtualni svijet.. – Svi vidimo da su nam djeca sve slabija iz generacije u generaciju. Učitelji to prijavljuju već deset godina. Djeca ne mogu sjediti, ne mogu pisati, ne mogu čitati, ne mogu naučiti, ne mogu zapamtiti. Moramo objasniti zašto je to tako i kako im pomoći. Oni sve više prelaze u taj virtualni svijet i tamo ostaju zarobljeni. To je kao droga – upozorio je Rajović, dodajući da djeci moramo ponuditi alternativu: učenje kroz igru, iskustvo i stvarnost.
Upravo tu alternativu sudionici skupa vide u kulturnoj baštini – u živom susretu s jezikom, tradicijom, prostorom i identitetom. Skup je organizirao Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, Zavodom za znanstveni i umjetnički rad u Požegi, potom Požeško-slavonska županija, Pleternica s partnerima, a simbolično je povezan s obilježavanjem Međunarodnog dana materinskoga jezika, 21. veljače.
Okupio je oko 130 učitelja i odgojitelja, 35 doktoranada te profesore fakulteta – više od 150 aktivnih sudionika koji su putem izlaganja, radionica, panel-rasprava i okruglog stola otvorili pitanje može li baština biti temelj budućnosti. Izv. prof. dr. sc. Katarina Aladrović Slovaček, profesorica na Učiteljskom fakultetu i voditeljica doktorskog studija, istaknula je kako je ideja o održavanju skupa u Pleternici proizašla iz želje da se teorija spoji s praksom. – Budući da imamo Dan doktoranada na našem fakultetu, a ovo je moj rodni kraj, odlučila sam predložiti da ovdje organiziramo studijsko putovanje i konferenciju da bismo vidjeli kako kulturnu baštinu afirmirati u procesu odgoja i obrazovanja te čime se bave naši studenti i doktorandi u svojim istraživanjima – rekla je.
U središtu rasprava bila je kulturna baština kao interdisciplinarni alat: od jezika i književnosti, preko povijesti i umjetnosti, do građanskog odgoja. Primjeri dobre prakse pokazali su kako lokalna baština – bilo da je riječ o tradicijskim govorima, nematerijalnoj baštini ili kulturnom krajoliku – može postati snažno didaktičko sredstvo.
Kulturna baština u suvremenoj nastavi ne podrazumijeva samo prenošenje podataka o prošlosti, nego postaje metoda učenja. Ona prirodno povezuje više predmeta – povijest, hrvatski jezik, likovnu kulturu, geografiju pa i građanski odgoj. Učenici putem analize lokalnih govora razvijaju jezičnu svijest, istraživanjem povijesnih lokaliteta uče kritički tumačiti izvore, a uz tradicijsku umjetnost razvijaju estetsku osjetljivost i kreativnost. Posebno se naglašava iskustveno i terensko učenje – radionice u muzejima, posjeti arheološkim lokalitetima, razgovori sa starijim članovima zajednice kao "živim svjedocima" tradicije. Takvi oblici rada jačaju motivaciju i dugoročno pamćenje jer djeca uče iz doživljaja, a ne samo iz udžbenika.
Gradonačelnica Pleternice Marija Šarić naglasila je kako Grad već godinama ulaže u očuvanje i prezentaciju vlastite baštine. – Mi smo, nakon što smo stavili svoje nematerijalno kulturno dobro u fizički oblik, svoj bećarac, i dali mu prostor, itekako svjesni da daljnjeg razvoja nema bez umrežavanja sa strukom i razvoja dodatnih sadržaja – poručila je Marija Šarić, dodajući kako je danas "sve teže i odgajati i obrazovati djecu, ali i biti roditelj".
O važnosti kulturnog osvješćivanja govorila je i izv. prof. dr. sc., mr. art. Tamara Jurkić Sviben, prodekanica za znanost, umjetnost i međunarodnu suradnju Učiteljskog fakulteta. – Kulturno osvješćivanje u cijeloj obrazovnoj vertikali, od vrtića do fakulteta, izuzetno je važno za očuvanje identiteta. Kultura i kulturna baština ono su što mi imamo i po čemu se prepoznajemo. Ako mi kao djelatnici u obrazovnom sustavu to ne osvješćujemo sa studentima, ne možemo očekivati da će ta baština postati temelj naše budućnosti – upozorila je.
Posebno je istaknula da su upravo doktorandi "naša znanstvena budućnost" – generacija koja će na temelju istraživanja dokazivati zašto su teme hrvatskog identiteta i kulturne baštine ključne za razvoj društva. Na skupu je govorila i dekanica Fakulteta za odgoj i obrazovanje u Osijeku prof. dr. sc. Emina Berbić Kolar, i to o zaštićenim govorima kao temelju jezičnog identiteta zajednice, podsjetivši kako je materinski jezik prva i najdublja spona pojedinca s kulturom. Poruka iz Pleternice bila je jasna: baština nije muzejski eksponat, nego živi alat. Ona može biti odgovor na digitalnu pasivnost, most između generacija i snažan pedagoški instrument koji djecu.