MORH ne može zvati u vojsku samo mladiće iz Hrvatske već mora i sve hrvatske državljane iz inozemstva

Hoće li samo mladići koji žive u Hrvatskoj dobivati pozive za obvezno služenje vojnog roka, dok će njihovi vršnjaci, također, hrvatski državljani koji žive izvan RH biti oslobođeni obveze služenja vojnog roka? U Ustavu jasno piše "Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana", a i u Zakonu o obrani navodi se da vojna obveza nastaje u kalendarskoj godini u kojoj državljanin RH navršava 18 godina života, te da se sastoji od novačke obveze, temeljnog vojnog osposobljavanja odnosno civilne službe i služenja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga. Dakle, očito je da su po Ustavu i Zakoni svi hrvatski državljani živjeli oni u Hrvatskoj ili izvan nje vojni obveznici, pa se postavlja pitanje može li biti zakonito slati samo pozive za obvezno služenje vojnog roka mladićima koji žive u Hrvatskoj, a ne i hrvatskim državljanima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj? Naime, u Jutarnjem listu objavljene su neslužbene informacije da svi oni koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj neće dobiti vojni poziv, osim ako se dobrovoljno ne jave na služenje vojnog roka. No je li to u skladu sa Zakonom o obrani u kojem nema ni spomena prebivališta vojnih obveznika u i izvan RH, pitali smo ustavnopravnog stručnjaka doc. dr. sc. Matu Palića.

-Zakon o obrani ne pravi nikakvu razliku između hrvatskih državljana koji žive u RH i imaju ovdje prebivalište i onih koji imaju prebivalište izvan RH. Ako se na obvezno služenje vojnog roka misli pozivati samo hrvatske državljane koji žive u RH onda tu odredbu treba i unijeti u Zakon o obrani, odnosno u tom dijelu treba Zakon korigirati da se zna kako se obveza služenja vojnog roka odnosi samo na mladiće koji imaju prebivalište u RH – ističe Palić. Na upit mogu li se mladići, hrvatski državljani koji žive u Hrvatskoj žaliti primjerice na diskriminaciju jer se suprotno Ustavu i Zakonu o obrani na njih odnosi vojna obveza, a na hrvatske državljane izvan RH ne Palić uzvraća:

-Dok se u Zakonu navodi da se vojna obveza odnosi na sve punoljetne hrvatske državljane, sposobne za vojnu službu, ako bi se samo pozivali mladići s prebivalištem u RH oni se mogu žaliti da je riječ o diskriminaciji jer je hrvatskim državljanima izvan RH omogućeno dragovoljno služenje vojnog roka, a njima nije. Nigdje u Zakonu ne piše da će hrvatskim državljanima izvan RH biti omogućeno dragovoljno služenje vojnog roka i dok je to tako ne može se proizvoljno tumačiti Zakon i pozivati na obvezno služenje vojnog roka samo hrvatske državljane s prebivalištem u RH. Na državljane RH koji žive izvan Hrvatske može se odnositi dragovoljno služenje vojnog roka, a ne obvezno, ali onda treba navesti u Zakonu da se vojna obveza odnosi na mladiće, hrvatske državljane u Hrvatskoj s tim da se mora obrazložiti zašto su hrvatski državljani koji ne žive u RH u drugačijem položaju. Primjerice u slučaju hrvatskih državljana iz BiH obrazloženje može biti da Zakon o obrani BiH zabranjuje državljanima te zemlje da sudjeluju u oružanim snagama drugih država, te da mogu biti kažnjeni u toj zemlji – kaže Palić.

Iz Palićevog tumačenja, dakle, proizlazi da MORH može na obvezno služenje vojnog roka pozivati samo mladiće koji žive u Hrvatskoj ali samo ako korigira Zakon o obrani, a s postojećom odredbom o vojnoj obvezi za sve hrvatske državljane ne može proizvoljno postupati. Inače, ako bi se pozivali hrvatski državljani na obvezno služenje vojnog roka primjerice iz Australije država bi im trebala platiti avionsku kartu u Hrvatsku i natrag. U Zakonu o obrani navodi se i da je novak koji boravi u inozemstvu od rođenja ili je s roditeljima otišao boraviti u inozemstvo prije nastanka novačke obveze dužan u kalendarskoj godini u kojoj navršava 18 godina života radi uvođenja u vojnu evidenciju prijaviti se diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu RH, kao i novak do navršenih 29 godina koji boravi u inozemstvu i koji nije uveden u vojnu evidenciju u RH iz bilo kojeg razloga. Za novaka koji je regulirao obvezu vojnog osposobljavanja u inozemstvu, uz prijavu dostavlja se i potvrda nadležnog tijela države u kojoj je regulirao obvezu vojnog osposobljavanja. Premda su u Zakonu o obrani navodi da evidenciju vojnih obveznika vodi ustrojstvena jedinica MORH-a nadležna za vojnu obvezu za vojne obveznike koji nemaju prebivalište u RH ne zna se koliko je u evidenciji MORH-a vojnih obveznika s prebivalištem izvan RH.

MORH nam nije odgovorio na pitanja koliko imaju u svojoj evidenciji vojnih obveznika koji nemaju prebivalište u RH, koliko se njih dosad prijavilo diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu RH radi uvođenja u vojnu evidenciju, kako će postupati prema novacima, hrvatskim državljanima koji žive u inozemstvu i za koje se dozna da se nisu prijavili u vojnu evidenciju u RH. Naime, u Registru stanovništva čija puna primjena treba zaživjeti sljedeće godine nalazit će se i podaci o svim hrvatskim državljanima s prebivalištem ili boravištem u inozemstvu. Ako bi se Zakon o obrani proizvoljno primjenjivao u smislu da se pozivaju na služenje obveznog vojnog roka samo mladići s prebivalištem u RH izvjesno je da bi to dovelo jedino do odjava eventualnih fiktivnih prebivališta u RH hrvatskih državljana koji žive npr. u Srbiji ili BiH. Inače za neodazivanje novaka na temeljno vojno osposobljavanje ili civilno služenje vojnog roka zapriječena je kazna od 500 do 5000 eura, a u slučaju ponavljanja prekršaja kazne idu i do 6630 eura.