Najbogatijih i najrastrošnijih 10 posto svjetskog stanovništva godišnje stvara ekološku štetu vrijednu do 5,7 bilijuna dolara, pokazalo je novo istraživanje. Taj iznos veći je od gospodarstva gotovo svih zemalja svijeta, osim Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Skupina takozvanih „mega-potrošača“ uglavnom je koncentrirana u bogatijim dijelovima svijeta – čini više od polovice stanovništva SAD-a te između 40 i 45 posto građana Europske unije. Istraživači upozoravaju da je njihov utjecaj na okoliš toliko velik da ozbiljno ugrožava sposobnost planeta da se obnovi, prenosi The Guardian.
Najveći dio štete dolazi iz dvije ključne potrošačke navike: prehrane i energije. Posebno se ističe konzumacija crvenog mesa, koje je jedan od glavnih pokretača krčenja šuma, ali i korištenje fosilnih goriva za letove, grijanje i hlađenje domova. Studija znanstvenika sa Sveučilišta Oxford i Sveučilišta Leiden izračunala je trošak kroz posljedice klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, onečišćenja hranjivim tvarima i prekomjerne potrošnje vode.
Prosječna godišnja šteta koju stvara osoba iz najbogatijih 10 posto kreće se između 2300 i 7500 dolara, dok u SAD-u doseže čak 19.000 do 63.000 dolara po osobi. U Kini je, navodi se u izvješću, šteta koju stvaraju najrastrošniji premašila onu najbogatijih 10 posto stanovništva Njemačke.
Najveći udio ukupne štete otpada na gubitak bioraznolikosti, između 47 i 56 posto, dok klimatska kriza čini dodatnih 36 do 45 posto. Autori istraživanja upozoravaju da su stvarni razmjeri problema vjerojatno i veći jer izračuni ne uključuju sve granice planetarnog sustava, kao ni štetu povezanu s ulaganjima bogatih ljudi. - Velik dio ugljičnog otiska bogatih proizlazi iz onoga što posjeduju, a ne samo iz načina života – iz dionica, obveznica i druge imovine - rekao je Paul Behrens, jedan od autora studije.
Znanstvenici smatraju da bi vlade trebale usmjeriti porezne politike prema luksuznoj potrošnji, bogatstvu i emisijama ugljika. Takve mjere, tvrde, mogle bi istodobno smanjiti zagađenje, financirati zelenu tranziciju i ublažiti nejednakosti. Najbogatijih 10 posto pritom nije važno samo zato što stvaraju najveću štetu, nego i zato što imaju najveću moć da je smanje – kao potrošači, investitori, poslodavci i kreatori trendova.