Poznati hrvatski kuhar Mario Mandarić, inače vlasnik restorana s Michelinovom zvjezdicom, u Kini je osvojio prvo mjesto na natjecanju "Chef of the World" i time si priskrbio neslužbenu titulu najboljeg kuhara na svijetu. Natjecanje organizirano u Langfangu, nedaleko od Pekinga, okupilo je 30 kuhara sa svih kontinenata, a naš je chef osvojio prvo mjesto očaravši žiri i publiku crnim rižotom koji je azijska publika obožavala još dok je u Tajlandu imao restoran.
Sofisticirana verzija
Kuharski festival koji slovi za neslužbeno prvenstvo svijeta Kinezi organiziraju već nekoliko godina zaredom tako da najprije odaberu stotinu velikih chefova, a onda taj izbor suze na 30 najboljih koji idu na završno natjecanje. U tako jakoj konkurenciji Mandarić je na Dalekom istoku proveo dva nezaboravna tjedna tijekom kojih je demonstrirao svu raskoš svog talenta i vratio se sa zlatnim peharom. Osim sipe, u jelo je ubacio i hobotnicu, lignje i druge specijalitete. Svidjelo se svima koji su ga kušali.
– Natjecanje je koncipirano tako da dio bodova daje publika, tako da sam znao da moram pripremiti nešto što će se svidjeti i njima. Dok sam živio u Tajlandu, nekoliko puta pripremio sam Tajlanđanima crni rižot i svaki put su bili oduševljeni. Tako mi je pala na pamet ideja da se i u Kini predstavim s malo sofisticiranijom verzijom crnog rižota – objašnjava Mandarić.
Kineska avantura snažno ga se dojmila. Organizirali su mu let prvim razredom, smjestili ga u hotel s pet zvjezdica. Većinu vremena proveo je s kolegom Pavlom Gordićem iz Srbije, kojeg poznaje otprije. Novčana nagrada bila je dobra, ali o pobjedi uopće nisu razmišljali. Jedina im je želja bila zabaviti se, upoznati zemlju i usput sudjelovati na natjecanju pa što bude. Iako je Mario na kraju osvojio prvo, a Pavle drugo mjesto, smatra kako bi bilo prepotentno reći da su oni sada najbolji chefovi svijeta.
– Kada smo dolazili na natjecanje, svih nas 30 radili smo kao tim. Pomagali smo jedan drugome, partijali, zajedno obilazili Peking. Nije bilo konkurencije među nama. Što se tiče pobjede, ona jest priznanje, ali ja na to ne gledam tako. Svjestan sam da nisam najbolji kuhar na svijetu. Najvažnije mi je da sam bio tamo, sudjelovao i upoznao sve te zanimljive ljude s kojima sam ostao u kontaktu i s kojima ću danas-sutra definitivno nešto i raditi – skromno će Mario.
Unatoč skromnosti, činjenica je da je Mario svojim umijećem ostavio tako dobar dojam na svoje domaćine da su mu ljudi iz kineske vlade predložili da u blizini Pekinga otvori restoran. Naime, i prije samog natjecanja ideja je bila da pobjednik na kraju sjedne i porazgovara s predstavnicima vlade. Mandarić objašnjava kako je u Kini uobičajeno da vlada vodi praktički sve. Imaju "ministre" za začine, rajčice, gljive... Vlada postavlja svoje ljude u tvrtke i tako kontrolira cijelo tržište namirnica. Ipak, iako su mu prijedlogom o otvaranju restorana pokazali da ga cijene, morao se zahvaliti na ponudi.
– Ponudili su mi da prvih šest mjeseci ne plaćam najam, plaće ni namirnice. Sve bi bilo potpuno besplatno. Međutim, koliko god da je ponuda primamljiva, nisam je mogao prihvatiti zbog svega što imam u Hrvatskoj. Ali ostao sam u kontaktu s vladom i vjerojatno ćemo ove ili iduće godine organizirati sajam kineskih proizvoda negdje u Hrvatskoj – najavljuje 33-godišnji splitski kuhar i poduzetnik.
Obitelj, kuhanje i – pilotiranje!
U karijeri je Mario osvojio više vrijednih priznanja. Struka ga je 2022. proglasila najboljim chefom u Hrvatskoj, na Malti mu je predsjednik države dodijelio nagradu za promicanje održive gastronomije, a 2021. uvršten je na Forbesovu listu 30 najutjecajnijih ljudi u Europi do 30 godina. Ove je godine njegov zagrebački restoran Noel ušao na prestižnu listu 50 najboljih svjetskih restorana i trenutačno je posvećen njegovu daljnjem napredovanju. Najviše voli provoditi vrijeme s jednogodišnjom kćeri i suprugom, a uz kuhanje ima još jednu strast – pilotiranje! Uskoro će u rukama imati dozvolu koja je ispunjenje njegova dječačkog sna.
– Oduvijek sam želio postati pilot i upravo završavam pilotsku školu. To mi je bila neostvarena ambicija koje sam se uhvatio u zadnje tri godine i, evo, napokon je privodim kraju. Uvjeren sam da će biti dovoljno vremena i za kuhanje i za pilotiranje, jer ne moraš raditi u zračnoj kompaniji da bi bio pilot. Možeš jednostavno letjeti za sebe – zaključio je Mario.