- Javna funkcija nije privilegij, niti platforma za osobno promoviranje i ostvarivanje osobne koristi. Javna funkcija je nešto do čega se dolazi jer su vama građani dali povjerenje i ne smije se zlorabiti - jedna je od poruka Sanje Nole, predsjednice sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda Božidaru Kalmetu, bivšem HDZ-ovom ministru iz Vlada Ive Sanadera. I još uvijek političkom teškašu te stranke.
Te rečenice sutkinja Nola izgovorila je na kraju gotovo trosatnog obrazloženja nepravomoćne presude na ponovljenom suđenju u aferi HAC - Remorker. A sukus te nepravomoćne presude je da su krivima proglašeni Kalmeta, za rep koji se vuče iz afere Fimi medija i Damir Kezele, jer je omogućio da se iz Vijadukata preko tvrtke Remorker izvlači novac, za što je ranije, nakon priznanja krivnje osuđen Ivan Berket. Ostali optuženici - Zdravko Livaković, Milivoj Mikulić, Stjepko Boban i Sandro Vukelić, nepravomoćno su oslobođeni optužbi za izvlačenje skoro 15 milijuna kuna iz HAC- preko tvrtki Igora Premilovca. Tih optužbi je oslobođen i Kalmeta.
Po nepravomoćnoj presudi, on je osuđen za zloporabu položaja jer je tijekom 2007. i 2008. od Fimi medije, tvrtke sada pokojne Nevenke Jurak, naručio izradu promidžbenog filma "Prometna renesansa Hrvatske". Iako je Kalmeta tijekom godina u svojim obranama tvrdio da je riječ o filmu kojim je htio pokazati što se sve napravilo u njegovom ministarskom mandatu, sud je smatrao da je riječ o izbornoj promidžbi. Koja je financirana iz proračuna, iako nije smjela biti.
Državni proračun je oštećen za oko 81. 000 eura. Kalmeta je zbog toga nepravomoćno osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije i pol godine zatvora, s tim da od te kazne u zatvoru mora provesti 10 mjeseci, dok mu se ostatak kazne mijenja uvjetnom uz rok kušnje od četiri godine. Ima rok tri mjeseca od pravomoćnosti presude da državi vrati oko 81.000 eura s kamatama, a ako to ne učini u zadanom roku i iz opravdanih razloga, može mu biti opozvan uvjetni dio presude.
Mora platiti i 5000 eura sudskih troškova. I Kezele je zbog svoje uloge u izvlačenju novca iz Vijadukta nepravomoćno osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije godine zatvora, s tim da on u zatvoru mora provesti šest mjeseci, a ostatak mu se mijenja uvjetnom kaznom uz rok kušnje od četiri godine. U njegovom slučaju utvrđeno je da je znao da se novac izvlači, no nije bilo dokaza da je stekao nepripadnu imovinsku korist. Odnosno trag dijeljenja novca je stao kod Ivana Berketa i Josipa Sapunara, dvojca koji je na početku ovog postupka, u kojem je istraga počela 2013. bio osumnjičen. No kasnije su priznali krivnju te su osuđeni na temelju nagodbi s USKOK-om.
Kako je riječ o ponovljenom suđenju, priča je zapravo u onom najbitnijem djelu ostala ista: nisu utvrđeni, odnosno dokazani navodi USKOK-a da su Kalmeta i ostali organizirali izvlačenje milijuna kuna iz HAC-a te da je velik dio tog novca završio u njihovim džepovima. Međutim, Kalmeta koji je na prvom suđenju bio oslobođen optužbi za krak afere Fimi medija, sada je za to nepravomoćno osuđen. Inače, prva optužnica u tom postupku je podignuta 2016., prva nepravomoćna presuda je donesena 2019., no Vrhovni sud je tu presudu ukinuo 2022., a ponovljeno suđenje je počelo 2023.
Kalmeta je nakon presude kazao da je on nakon svega iz zgrade suda izlazi ponosan - Nakon 15 godina suđenja ja ponosan izlazim iz ove zgrade, jer kada podvučemo crtu možemo reći da su se tresla brda, a rodio se miš. Jer od one velike, pod navodne znakove, pljačke na Kalmetini, u Gaženici i što i što ej sve bilo, sada nema ništa. I to je danas po drugi put na ovom sudu presuđeno. Dakle nema izvlačenja novca, nema krimena, sve je čisto. I to mi je satisfakcija. E onda je ostao filmić. Što da kažem. Naravno da poštujem odluku suda ali moram još jednom reći da je Vrhovni sud to vratio da se utvrdi je li film korišten za predizborne svrhe HDZ-a, a ja sada pedeseti put odgovorno kažem da nije. On nikada nije korišten za predizborne svrhe HDZ-a jer mu to nije bio cilj. Problem je što je to napravilo Ministarstvo? Pa zašto ne bi napravilo, to je dokumenta vremena i to nije film koji je trebao biti prikazan. Mogao je ali nije - kazao je Kalmeta, koji je najavio i žalbu na osuđujući dio presude.
Žalbu, na oslobađajući dio presude je najavila i Petra Parlov zamjenica ravnatelja USKOK-a. Ona je zadovoljna osuđujućim dijelom presude, no ne i oslobađajućim. - Smatram da je sud trebao vjerovati iskazima svjedoka. Smatram i da su to bili vjerodostojni svjedoci i da su postojali podupirući dokazi. Josip Sapunar je nakon izmijenjene optužnice svjedočio i o nekim novim okolnostima, a ne smije se zanemariti ni činjenica da je on za ta djela, osuđen. Pravomoćno. Kada se sve to sagleda, način počinjenja djela, uloge, sve što je trebalo učiniti, smatram da Josip Sapunar, to nije mogao, kao što sam rekla u završnom govoru, počiniti sam - kazala je Petra Parlov.
Josip Sapunar je tako, ponovo postao kamen smutnje u ovom postupku, jer njegovim iskazima sud nije vjerovao ni prvi put, ni drugi put, a nije mu vjerovao ni Vrhovni sud. Hoće li mu vjerovati Visoki kazneni sud (VKS) vidjet će se vjerojatno za neke, minimalno dvije godine. Jer sutkinja Nola prvo treba napisati pisano obrazloženje presude, poslati je strankama, onda se one trebaju žaliti, pa se treba zakazati sjednica na VKS-u..... A sve to, uči nas, sudska povijest u Hrvatskoj traje - godinama.
Sutkinja Nola se osvrnula i na dugotrajnost ovog postupka, koju kako je kazala optuženici nisu skrivili, jer su se uredno odazivali raspravama. Pojasnila je da je istraga počela 2013., da je ovo drugo suđenje, da spis pis ima više od 30.000 stranica, da su pojedini svjedoci mijenjali svoje procesne uloge, da je saslušano stotinjak svjedoka... Sve to je utjecalo na dužinu trajanja postupka, a na koncu je kazala i da sudsko vijeće ne sudi po dojmu, očekivanjima javnosti ili komentarima na društvenim mrežama, već po dokazima u spisu.
Tih dokaza,, kako se više puta čulo tijekom njezina gotovo trosatnog obrazloženja presude, nije bilo. Konkretnije, postojao je svjedok Josip Sapunar, koji je iskazivao što je iskazivao, iskaze je mijenjao i te iskaze sud je ocijenio dokazima vrlo niske dokazne snage, kojima se ne može vjerovati, usprkos činjenici da su ti iskazi bili ključi temelj USKOK-ove optužnice. dapače, sud je smatrao i da je takve iskaze davao kako bi na druge optuženike prebacio dio svoje odgovornosti te da bi dobio manju kaznu. U čemu je na koncu i uspio jer se teretio za pet djela i da si je pribavio milijunsku imovinsku korist. Nakon priznanja krivnje i nagodbe s USKOK-om osuđen je na godinu dana zatvora koji su mu zamijenjeni radom za opće dobro, a još uvijek nije državi vratio sav novac koji je po presudi morao vratiti.
E, moj Dario/Božidare, iz Arbanasa, sela kraj Zadra. Uvik ste bili "posebni" (čast rijetkim iznimkama).