U posljednjih nekoliko mjeseci projekt plinovoda poznat kao Južna interkonekcija (Southern Interconnection) prerastao je iz infrastrukturnog energetskog pitanja u složen geopolitički spor koji uključuje Europsku uniju, Sjedinjene Američke Države te političke aktere u Bosni i Hercegovini i regiji. Prema pisanju The Guardiana, ovaj projekt mogao bi izazvati i otvorenu konfrontaciju između Bruxellesa i američkog predsjednika Donald Trump, što ga čini jednim od prvih slučajeva u kojem EU izravno dovodi u pitanje poslovni pothvat povezan s osobama iz njegova političkog kruga.
U svojoj osnovi, riječ je o plinovodu koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s plinskom mrežom Hrvatske i LNG terminalom na otoku Krku, ključnim energetskim čvorištem koje Europska unija podupire kako bi smanjila ovisnost o ruskim energentima. Bosna i Hercegovina danas gotovo u potpunosti ovisi o ruskom plinu koji dolazi preko Srbije i Bugarske, duž rute TurkStream. Godišnje se uvozi oko 225 milijuna kubičnih metara plina, uz trošak od približno 75 milijuna eura koje se isplaćuju Gazpromu. U kontekstu europskog plana da se do 2028. prekine uvoz ruskog plina, ovaj projekt dobiva stratešku važnost, osobito jer bi predstavljao tek drugi opskrbni pravac za zemlju koja trenutno ima samo jednu ulaznu točku za plin.
Ipak, kako ističe i The Guardiana, problem nije u samoj ideji projekta, nego u načinu njegove realizacije. Vlasti Federacije Bosne i Hercegovine usvojile su izmjene zakona kojima se američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy unaprijed određuje kao investitor i izvođač projekta, bez javnog natječaja. Europska unija upozorila je da takav potez može ugroziti ne samo tržišna pravila nego i sam proces pristupanja Bosne i Hercegovine EU.
U pismu od 13. travnja, šef delegacije EU u Sarajevu Luigi Soreca upozorio je da bi takvo zakonodavstvo moglo dovesti u pitanje pristup Bosne i Hercegovine europskom energetskom tržištu, ali i oko milijardu eura iz Plana rasta za zapadni Balkan. Naglasio je kako je „ključno da zakonodavni razvoj u energetskom sektoru doprinosi ispunjavanju obveza Bosne i Hercegovine“, te da svi nacrti zakona moraju biti usklađeni s pravilima EU i podvrgnuti odgovarajućim procedurama. Iz Europske komisije dodatno je poručeno, preko glasnogovornika Guillaumea Merciera, da Bosna ima obvezu dostavljati zakonodavne prijedloge na uvid Bruxellesu, osobito u sektoru energetike.
Europska strana posebno naglašava potrebu za transparentnošću, tržišnim natjecanjem i otvorenim pristupom infrastrukturi, što su temeljna načela energetskog tržišta EU i Energetske zajednice, čija je članica i Bosna i Hercegovina. Dodjela projekta jednoj kompaniji bez natječaja, prema tom tumačenju, predstavlja odstupanje od tih pravila i potencijalno opasan presedan.
S druge strane, projekt ima snažnu političku podršku iz Sjedinjenih Američkih Država. Američko veleposlanstvo u Sarajevu aktivno sudjeluje u njegovoj promociji, a američki diplomat John Ginkel izjavio je kako je Washington „spreman brzo djelovati kako bi podržao Južnu interkonekciju“, uz očekivanje da zakon bude usvojen na vrijeme kako bi izgradnja mogla započeti već 2026. godine. Dodatno, američki dužnosnici isticali su kako projekt uklapa u šire napore SAD-a da smanji europsku ovisnost o ruskom plinu.
Kontroverzu dodatno produbljuje profil same kompanije AAFS Infrastructure and Energy. Riječ je o relativno novoj tvrtki, osnovanoj krajem 2025. godine, bez jasnog iskustva u velikim infrastrukturnim projektima. Njezino vodstvo, međutim, ima izražene političke veze. Direktor kompanije je Jesse Binnall, bivši odvjetnik predsjednika Trumpa, dok je potpredsjednik Joe Flynn, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michael Flynn. Binnall je projekt nazvao „jednim od prioriteta Trumpove administracije“, čime je dodatno potvrđena njegova politička dimenzija.
Bosanskohercegovačke vlasti projekt vide kao priliku za ubrzani razvoj infrastrukture, osobito s obzirom na ograničene financijske kapacitete državne kompanije BH-Gas, koja je ranije bila predviđena kao nositelj projekta. Ministar energetike Nermin Džindić istaknuo je da bi američki investitor ne samo financirao plinovod, nego i sudjelovao u razvoju dodatnih energetskih i infrastrukturnih projekata, uključujući plinske elektrane i koncesije za zračne luke.
Istodobno, politički akteri u zemlji, uključujući ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, pozdravili su američki interes, naglašavajući njegovu ekonomsku važnost. Bosna i Hercegovina je u veljači sudjelovala i u američkoj inicijativi za jačanje regionalne energetske sigurnosti, što dodatno potvrđuje njezinu uključenost u širi geopolitički okvir. Unatoč tome, stručnjaci upozoravaju da izgradnja infrastrukture sama po sebi ne jamči energetsku sigurnost. Kako ističe Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku u Parizu, države koje žele smanjiti ovisnost o ruskom plinu moraju osigurati i pouzdane dugoročne ugovore o opskrbi. Drugim riječima, plinovod može otvoriti mogućnosti, ali ne i automatski riješiti problem ovisnosti.
BiH je fail state. Tu se ne zna tko pije tko placa. I to u EU primiti, onda laku noc.