Sueski kanal, monumentalni inženjerski pothvat, gradio se dugo i mukotrpno te je nakon čitavog desetljeća gradnje, službeno otvoren 17. studenog 1869. Od tog je povijesnog dana put između Europe i Azije prepolovljen, a osim što je time trajno oblikovao geopolitiku i globalnu trgovinu Sueski je kanal postavio i potpuno nove standarde u graditeljstvu. U radovima su se tada istaknuli i vješti hrvatski radnici, a jedan je inženjer, a za svoj je izniman doprinos u izgradnji Sueskog kanala od cara Franje Josipa I. kasnije dobio i nasljednu plemićku titulu. Tog 17. studenog 1869. godine, pod jarkim egipatskim suncem, u prisustvu europskih vladara i dostojanstvenika, uključujući francusku caricu Eugenie, suprugu Napoleona III., svečano je otvoren Sueski kanal, čime je konačno ostvaren san star tisućama godina, ali i vizija francuskog diplomata Ferdinanda de Lessepsa, koji je godinama lobirao i radio na tom projektu. Kroz taj umjetni plovni put koji je, presijecajući Suesku prevlaku, spojio Sredozemno more na sjeveru s Crvenim morem na jugu, odmah je zaplovio konvoj brodova na čijem je čelu bila carska jahta L'Aigle.
Tog povijesnog dana, nakon desetljeća mukotrpne gradnje, svijet je dobio novu, prometnu arteriju koja će u godinama koje dolaze trajno preoblikovati pomorske karte, ubrzati trgovinu, ali i postati poprište ključnih, geopolitičkih sukoba. Međutim, iza euforije i blještavih prizora svečanog otvaranja kanala krila se mračna priča o neizmjernoj ljudskoj patnji, inženjerskim izazovima i golemoj cijeni koja je plaćena u desecima tisuća života onih koji su radili na realizaciji vizije pretvaranja pustinje u najvažniji, svjetski plovni put. Izgradnja kanala, koja je službeno započela 25. travnja 1859., bila je jedan od najvećih i najizazovnijih građevinskih pothvata 19. stoljeća. Procjenjuje se da je na projektu, tijekom deset godina, radilo oko 1,5 milijuna ljudi, većinom egipatskih seljaka koji su u početku bili prisiljeni na mukotrpan rad. U prvim godinama iskop se obavljao primitivnim alatima – pijucima i lopatama.
Kada je 1863. godine prisilni rad bio konačno zabranjen, de Lesseps se okrenuo modernoj tehnologiji, što je drastično ubrzalo radove. U pogon su tada stavljeni parni strojevi i bageri, posebno dizajnirani upravo za taj inženjerski projekt. Radnici su se svih tih godina borili s nesnosnim vrućinama, nedostatkom pitke vode i katastrofalnim sanitarnim uvjetima. Epidemije, posebice kolera, kosile su radnu snagu. Iako precizni podaci ne postoje, procjene o broju umrlih radnika kreću se od 20.000 pa sve do zapanjujućih 120.000. Tu je potresnu statistiku, kao snažan simbol goleme žrtve i patnje egipatskog naroda, kasnije u svom povijesnom govoru o nacionalizaciji kanala istaknuo i egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser, koristeći ogroman broj ljudskih žrtava kao ključni argument za preuzimanje suverene kontrole nad kanalom koji je vitalna, globalna prometna arterija.
Na golemom gradilištu čuo se i hrvatski jezik
U divovskom pothvatu izgradnje Sueskog kanala, koja je trajala od 1859. do 1869. godine, sudjelovalo je i oko 3000 Hrvata, uglavnom iz Dubrovnika i Korčule te Boke Kotorske. Među tim vještim radnicima i inženjerima, posebno se istaknuo inženjer Antun Luković iz Prčnja u Boki Kotorskoj, koji je postao jedan od ključnih suradnika Ferdinanda de Lessepsa. Luković se projektu pridružio 1860. godine te je brzo napredovao do pozicije glavnog inženjera, a za svoj je izniman doprinos u izgradnji Sueskog kanala od cara Franje Josipa I. kasnije dobio i nasljednu plemićku titulu grofa Lukovića de Ascrivio.
Tijekom desetogodišnje gradnje kanala iskopano je više od 75 milijuna kubičnih metara zemlje i pijeska, što je količina dovoljna da se napuni 30.000 olimpijskih bazena. Troškovi, koji su bili procijenjeni na 200 milijuna franaka, do kraja gradnje su se udvostručili, dosegnuvši 433 milijuna. Kada je otvoren, kanal je bio dug oko 164 kilometra i dubok samo osam metara, što je u prvim godinama uzrokovalo česte probleme i nasukavanja brodova. Kako bi mogao primiti sve veće i veće brodove kanal je, kroz desetljeća koja su slijedila, bio neprestano proširivan i produbljivan. Danas je dugačak 193,3 kilometra, dubok 24 metra i širok više od 200 metara, na najužim dijelovima. Sueski kanal jedinstven je i po tome što je izgrađen kao plovni put u razini mora, bez ustava, a to omogućuje slobodan protok vode između Sredozemlja i Crvenog mora.
Prolaz svima i u ratu i u miru
Od samog početka strateška važnost kanala bila je očita. Velika Britanija, koja se isprva protivila projektu strahujući za svoju dominaciju na pomorskim putevima oko Afrike, brzo je promijenila stav. Iskoristivši financijske probleme Egipta Britanci su 1875. godine otkupili egipatski udio od 44 posto u kompaniji Sueskog kanala, preuzevši time kontrolu nad ključnom, svjetskom trgovačkom rutom. Kanal je bio toliko važan da je njegov status reguliran Konvencijom iz Konstantinopola 1888. godine, koja jamči slobodan prolaz brodovima svih nacija u vrijeme mira i rata. No i unatoč tome kanal se ipak našao u središtu sukoba, a to je kulminiralo 1956. godine kada je egipatski predsjednik Nasser nacionalizirao kanal, što je izazvalo Suesku krizu i vojnu intervenciju Velike Britanije, Francuske i Izraela. Kasnije, nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, kanal je bio zatvoren na punih osam godina, sve do 1975., a u njegovom Velikom gorkom jezeru ostalo je tada zarobljeno 14 teretnih brodova čije je palube ubrzo potpuno prekrio pustinjski pijesak, zbog čega su nazvani "Žuta flota".
Kako bi izgledao svijet bez Sueskog kanala?
Sueski kanal je, kao najkraći i najizravniji vodeni put između Europe i Azije, omogućio da se izbjegne dugo i opasno putovanjem oko Rta dobre nade, na jugu Afrike. Putovanje od Arapskog mora do Londona skratio je za otprilike 8.900 kilometara što, ovisno o brzini broda, znači uštedu od 10 pa do čak 23 dana plovidbe. Ta ušteda u vremenu i gorivu znači i drastično smanjenje troškova transporta. Značenje Sueskog kanala za svjetski promet stoga je nemjerljivo, jer riječ je o ključnoj arteriji globalne trgovine kroz koju prolazi oko 12 posto ukupnog, svjetskog, trgovinskog volumena. S obzirom na to da kroz njega prolazi i oko 10 posto ukupne, svjetske pomorske trgovine naftom i 8 posto globalne trgovine ukapljenim prirodnim plinom (LNG) Sueski kanal ima vitalnu ulogu i za energetsku sigurnost, a za Egipat je jedan od najvažnijih izvora prihoda, koji toj zemlji donosi milijarde dolara godišnje.
Na pitanje kako bi danas izgledao svijet da Sueski kanal nikada nije prokopan, konkretan se odgovor može iščitati iz situacije koja se dogodila u ožujku 2021. godine, kada je kontejnerski brod "Ever Given" na samo šest dana blokirao taj najkraći vodeni put između Europe i Azije. Taj kratak prekid izazvao je globalni, prometni čep, zaustavivši stotine brodova i uzrokujući poremećaje u opskrbnim lancima te štete koje su, prema procjenama, iznosile 10 milijardi dolara dnevno. Bez Sueskog kanala brodovi bi bili prisiljeni na alternativnu rutu oko Afrike, što bi putovanje produljilo za oko 9.000 kilometara. To bi povećalo vrijeme isporuke za dva do tri tjedna, što bi drastično podiglo i cijene roba zbog enormno veće potrošnje goriva i ostalih operativnih troškova. S druge strane, niti ograničene alternative, poput naftovoda za sirovu naftu Sumed ili Sjevernog morskog puta kroz Arktik tijekom ljetnih mjeseci, ne mogu zamijeniti kapacitet i učinkovitost Sueskog kanala. Bez njega, globalna ekonomija kakvu danas poznajemo, ovisna o brzoj i efikasnoj dostavi, ne bi bila zamisliva.
Rekordne brojke i stalna modernizacija
Promet kanalom povećavao se iz godine u godinu, no u 2024. godini zabilježen je značajan pad, pa je tako lani, u prvih šest mjeseci, kanalom prošlo 6.875 brodova, što je pad od 47,8 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U 2023. godini kroz kanal je prošlo rekordnih 26.434 plovila, dok je godinu ranije više od 23.000 brodova donijelo Egiptu prihod od 7,9 milijardi dolara. Dnevno kroz Sueski kanal u prosjeku prođe više od 60 brodova, no u danima najvećeg prometa ta se brojka penje i na oko 90 prolazaka na dan. Kako bi mogao ići u korak sa sve većim zahtjevima modernog, pomorskog prometa i sve većih brodova, kanal se neprestano modernizira, pa je tako 2015. godine uloženo 9 milijardi dolara u izgradnju novog, paralelnog kraka kanala koji je dug 35 kilometara, dok je postojeći kanal bio dodatno produbljen i proširen. To je omogućilo dvosmjernu plovidbu na velikom dijelu rute, smanjio vrijeme čekanja te povećao dnevni kapacitet s 49 na ciljanih 97 brodova. Zahvaljujući stalnoj modernizaciji i danas, nakon više od 150 godina od njegova puštanja u promet, Sueski kanal je i dalje vitalan, nezamjenjiv mehanizam i ključna karika u lancu globalne ekonomije.