SUD JAVNOSTI

Antikoruptivni savez za budale u kojem je Beljak svijetli primjer

Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Antikoruptivni savez za budale u kojem je Beljak svijetli primjer
12.11.2019.
u 14:30
Nevjerojatna je drskost s kojom šef oporbe govori o svom osobnom grijehu što je koristeći svoj društveni položaj uzeo poklon vrijedan 263.000 kuna.
Pogledaj originalni članak

Pravi li se predsjednik SDP-a Davor Bernardić blesavim, ili radi budale od sviju nas, zapravo je sasvim svejedno. Bitno je kako će se dva teška gafa jučer na N1 odraziti na kandidaturu “predsjednika s karakterom”, a kako na antisistemske kandidate na predsjedničkim izborima.

Šef oporbe, koji se tobože zalaže za transparentnost, neobjavljivanje detalja Milanovićeva postpremijerskog privatnog angažmana, pravda poštivanjem ugovornih obveza uključujući i klauzule o tajnosti u poslovnom svijetu. Naravno, “pacta sunt servanda” jedno je od temeljnih načela ugovornog prava, ali kakve to veze ima s predsjedničkom kandidaturom!?

Privatno pravo u javnim poslovima, ne vrijedi pišljiva boba, naravno, ako tako odluče birači. A, ako im je imalo stalo do morala i čistih računa, tako bi trebali odlučiti. Ako je Milanović htio zadržati tajnost svojih privatnih poslova, onda se nije trebao vraćati u politiku. Ali, onoga trenutka kad je odlučio ponovno ući na političku scenu, za njega vrijedi ono što je tako čvrsto vrijedilo i u Dubrovačkoj Republici, a o čemu svjedoči natpis na ulazu u Knežev dvor: “Obliti privatorum, publica curate” (Zaboravite privatno i brinite se o javnom).

Zar je moguće nakon svega što su Davor Bernardić i oporba izgovorili o ministru financija Zdravku Mariću i njegovim nekadašnjim poslovnim odnosima s Agrokorom, da šef oporbe i predsjednički kandidat, i to s karakterom, imaju smjelosti pravu javnosti da zna suprotstaviti nečije privatne interese.

S kojim je pravom oporba prozivala Zdravka Marića kad je on po Bernardić-Milanovićevu etičkom pravilu o primatu privatnopravnih nad javnopravnim odnosima mogao zatajiti svoj angažman u Agrokoru, te i sebe, Povjerenstvo i nas osloboditi duge rasprave o njegovim sukobima interesa. I, kao što Milanović, postane li predsjednik, može koristiti tu funkciju za odrađivanje poslova ili vraćanje usluga svome bivšem poslodavcu, a da to nitko ne zna, bil ili ne njegovi birači. Jer, njega veže ugovorna klauzula tajnosti!

Zapravo, ustraje li Milanović na tajnosti svojih poslova, ispast će da on jest karakteran kad je riječ o njegovim privatnim odnosima, a što se javnosti tiče, njegova se kandidatura zapravo svodi na “predsjednika s tajnom”.

I drugi gaf, usko je vezan uz Milanovićevu kandidaturu u kojoj borba protiv korupcije ima izrazito važnu ulogu.

Nevjerojatna je drskost s kojom šef oporbe govori o svom osobnom grijehu što je koristeći svoj društveni položaj uzeo poklon vrijedan 263.000 kuna. Na upit zašto nakon odluke Povjerenstva nije ipak školi koja ga je besplatno školovala u spomenutoj protuvrijednosti – tko zna iz kojih razloga i tko zna jesu li postojale kakve tajne klauzule – ipak plati školovanje, Bernardić mrtav-hladan odgovara na N1:

“Zato jer nisam novac ni dobio, kako mogu vratiti nešto što nisam dobio”. Na konstataciju kako je Povjerenstvo utvrdilo povredu načela djelovanja dužnosnika, Bernardić je ustvrdio kako je laž da je primio novac, pa je dodao: “Primio sam jedino znanje i znam da mi nije olakotna okolnost što sam stekao znanje, a ne novac”.

Tko zna jesu li profesori poslovne škole u kojoj je nova znanja stjecao Bernardić uopće znali da ga zapravo besplatno školuju, jer je to bila odluka uprave. I što sada vrijedi njegova i SDP-ova podrška profesorima i učiteljima u štrajku kad je Bernardić s tako vrijednom nagradom kupljen od školstva. I on, s takvim felerom, na čelu je antikorupcijskog saveza!?

S Ankom Mrak Taritaš koja također ima značajno mjesto u antologiji političke besramnosti jer je kao ministrica graditeljstva i prostornog uređenja svojim potpisom potvrdila imenovanje same sebe za šeficu povjerenstva čiji rad plaća njezino ministarstvo, a imala je ulogu i u besporeznom prijenosu imovine među svojim sinovima.

U tom društvu, Krešo Beljak je svijetli primjer, osobito za sve one koji su se teško ogriješili o društvena pravila. On je za to kažnjen, očito je naučio lekciju, više nego uspješno se resocijalizirao i to što mu HDZ sada spočitava prošlost, prizemno je kršenje prava na rehabilitaciju svima koji su se nekoć, i to u oprostivim slučajevima, ogriješili o zakon. Ali, za razliku od njega, Davor Bernardić i Anka Mrak-Taritaš nisu kažnjeni, već oni kažnjavaju sve nas svojim antikoruptivnim lekcijama za budale!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

DU
Deleted user
19:42 12.11.2019.

Bernardić je najveći demagog i lažov - pa ta stipendija ima svoju cijenu i to je neko platio novcem a ne maglom, a ti svojim glumatanjem i pozivanjem za korupciju si sve rekao o sebi - vrhunac je tvog neznanja i licemjerja -smutljivče di su pare ?

Avatar Ernest_Fulir
Ernest_Fulir
15:43 12.11.2019.

Pa ta ljevicarska rasuta vojska i ne zna drugo nego provaljivati floskule i pausalne objede. Sadrzaja nemaju, imaju samo ljusturu punu jala. Luzeri su bili i ostali. Dobar clanak, jedino se ne slazem s time da se Bero pravi blesav... on to jest. A isto se ne slazem da je Beljak svijetli primjer.... meni Bero i on izgledaju kao Poncho i Toro.... .

JV
Josip_V
01:21 13.11.2019.

Krešo pajser....