Pedesetak pripadnika hrvatskih obitelji iz Dallasa i okolice okupilo se u nedjelju u večernjim satima u pitoresknom mjestu Adriatica Village, otprilike pola sata vožnje od Dallasa, naslonjenom na gradić McKinney. Na prvi pogled – prizor je gotovo nestvaran. Kamene ulice, jezerce, nisko pokošena trava, mediteranska arhitektura i visoki zvonik koji se uzdiže iznad malog jezera stvaraju iluziju da ste upravo kročili u idilično ribarsko mjesto na jadranskoj obali.
Ovdje je, na posjedu od 45 hektara, niknuo ambiciozan projekt vrijedan čak 350 milijuna dolara koji vjerno replicira vizuru Supetra na otoku Braču. Cilj ovog jedinstvenog građevinskog pothvata bio je, naravno, stvoriti vizualno privlačan prizor, kao i osjećaj zajedništva i povezanosti koji, prema mišljenju idejnog tvorca, nedostaje modernim američkim predgrađima. Adriatica je osmišljena kao u potpunosti funkcionalno selo u kojem njezini stanovnici – Teksašani dubljeg džepa – mogu skladno živjeti, raditi, zabavljati se bez potrebe za stalnim korištenjem automobila. Takav način života osmišljen je da potiče njihovu interakciju i međususjedsko zbližavanje.
Projekt je osmislio i realizirao developer Jeff Blackard. Nakon što je godinama gradio tipična američka predgrađa s prostranim kućama, odjednom je počeo osjećati kako nešto ključno nedostaje. Tragična zrakoplovna nesreća u kojoj je 1999. godine poginuo njegov poslovni partner, golfer Payne Stewart, duboko ga je potresla i natjerala da preispita svoj život i rad. U potrazi za mirom, otputovao je u Hrvatsku, zemlju koju je već površno poznavao. Tamo se zaljubio u Supetar, malo mjesto na Braču, te odlučio kupiti nekoliko nekretnina.
Provodeći vrijeme s lokalnim stanovništvom, uočio je nešto fascinantno: ljudi su bili duboko povezani sa svojim domom i obitelji, do te mjere da su radije prihvaćali slabije plaćene poslove samo da bi ostali u svom mjestu. Ta spoznaja bila je u potpunoj suprotnosti s američkim mentalitetom, gdje je preseljenje zbog posla uobičajena pojava. Blackard je dvije godine proučavao život u Supetru, pokušavajući shvatiti kako su svaka kuća, svaka ulica i svaki trg imali svoju svrhu i kako su poticali prirodnu ljudsku povezanost. Danas je Adriatica Village uspješna zajednica koja nudi raznolike oblike stanovanja, od stanova do luksuznih obiteljskih kuća vrijednih više od milijun dolara, koje se nalaze tek nekoliko metara jedna od druge. U selu se nalazi više od 60.000 četvornih metara maloprodajnog i 144.000 četvornih metara uredskog prostora.
Život u Adriatici nudi zaista jedinstveno iskustvo; stanovnici mogu doslovno prošetati do restorana, butika, liječničkih ordinacija ili fitness-centra. Dva najprepoznatljivija simbola su kapelica Bella Donna, smještena na malom otoku na jezeru i popularno mjesto za vjenčanja, te zvonik visok gotovo 40 metara. Zanimljivo je da se na vrhu zvonika, iza skrivene police za knjige koja se otvara i otkriva spiralno stubište, nalazi Blackardov ured, iz kojeg promatra kako njegova vizija živi.
Blackardovo arhitektonsko malo remek-djelo okupilo je lokalne Hrvate, ujedinjene u privrženosti domovini i naravno – nogometnoj reprezentaciji. Ti tihi, samozatajni pripadnici hrvatske zajednice, od kojih se mnogi međusobno ni ne poznaju, s veseljem su prihvatili poziv organizatorice skupa, Klementine Mikus. Mnogi od njih bit će u utorak navečer i sudionici spektakularne hrvatske parade na ulicama Dallasa, većina će u srijedu i na utakmicu Hrvatska – Engleska, a neki ne skrivaju kako su od nje – odustali.
– Jako smo uzbuđeni, molimo se da dobijemo tu utakmicu, navijamo od srca za vatrene. Ne samo mi Hrvati iz Teksasa, nego i moj muž Amerikanac koji je hrvatski zet, te njegova cijela familija i svi naši prijatelji. Međutim, mi na utakmicu ne idemo; ulaznice su jako skupe, čak i za naše standarde. Cijene su im bile 1800 dolara, pa 2000 dolara, a sada idu od 1300 dolara nagore. To je preskupo – kazala nam je gospođa Sanja Pisac, rođena Splićanka udana za Amerikanca Joshuu, uz prognozu rezultata 1:0 za Hrvatsku.
Usred Adriatica Villagea nalazi se i fontana koju je osmislio braziIski umjetnik Claudio Solano. I on se pojavio na okupljanju Hrvata, budući da mu je supruga Hrvatica, Vesna, te nam rekao nekoliko rečenica o svome djelu. – Fontanu mi je naručio vlasnik ovog Villagea. Njezin je motiv biblijski, iz Noine arke, predstavlja golubicu koja se vraća Noi s maslinovom grančicom, simbolom nade da na kopnu nakon potopa biljke ponovno rastu – objasnio je Solano.
Jeste li nogometni navijač? – Brazilac sam, pa se to i podrazumijeva. Na Svjetskom prvenstvu navijam za Brazil, ali i za Hrvatsku! Vatreni! – uskliknuo je Solano, poželjevši pritom finale Hrvatska – Brazil, uz dodatak: – Bila bi to win-win situacija za mene. Samo ipak ne bih želio da se ponovi 2022. godina.
Hrvati su nakon kratkog boravka u Adriatica Villageu druženje nastavili u obližnjem McKinneyu, u lokalnom pubu Tupps, uz pivo i burgere. A u pubu, uz ljude u dresovima s crvenim i bijelim kvadratićima, uočili smo i čovjeka u plavoj majici s velikim grbom – Hajduka. Predstavio nam se kao Chris, Amerikanac je, ali prabaka mu je iz mjesta Desne u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
– Majicu sam kupio u Splitu prije nekoliko godina, gdje sam bio na odmoru s obitelji. Za Hrvatsku sam vezan upravo zbog prabake – kazao nam je Chris.
Jeste li ikada bili na Hajdukovoj utakmici? – Ne, gledam ih samo na TV-u, kao što ponekad gledam i Dinamo. Navijač sam Hajduka, jer sam tamo u Splitu poprimio duh hajdukovaca. Kada se vozite iz zračne luke ili kada pristajete trajektom u luku, svugdje na zidovima vidite gigantske grbove Hajduka. Osim toga, Split je prekrasan grad – dodao je Chris priznavši kako mu je san da Hajduk ponovno postane prvak.
Pitali smo ga i zna li Marka Livaju. Odgovorio je potvrdno, uz još jedan SF-dodatak: – Znam i za Modrića. Bilo bi sjajno kada bi on došao u Hajduk! Na kraju druženja teksaških Hrvata pala je i poneka navijačka pjesma, predvodnik je bio poznati navijač Jure Glavan iz njemačkog Offenbacha. Novo druženje zakazano je za utorak navečer u centru Dallasa.
više od 90 posto njih neće biti ni pokopano u matičnoj državi