Voditi neki klub preko 20 godina rijetka je privilegija, štoviše to u današnje vrijeme postaje mit. No, neki treneri, u neka druga vremena, uspjeli su postati veći od samog kluba. Jedan njih je i Arsène Wenger (70), bivši trener Arsenala.
U Topnicima je postao klupski najuspješniji menadžer - računajući trofeje, vrijeme provedeno u klubu i odigrane utakmice (1996.-2018.).
Wenger je Francuz, rođen u Strasbourgu 1949. godine. Odrastao je u Duttlenheimu, a nogomet je upoznao preko oca koji je bio trener lokalne seoske momčadi. Unatoč svojim francuskim korijenima, kao dijete bio je navijač Borussije Mönchengladbach. Štoviše, često bi prešao njemačku granicu kao bi išao gledati njihove utakmice.
Kada je započeo nogometnu karijeru davne 1969. godine, nije mislio na novac i igrao je uglavnom u amaterskim klubovima. Prvo se pridružio Mutzigu koji je bio u trećoj ligi. Bio je to klub koji je bio najpoznatiji po igranju „najboljeg amaterskog nogometa“ u Alsaceu. Imao je kratku igračku karijeru (1973. do 1981.). Tek u posljednje tri godine kao nogometaš, francuski stručnjak počeo je igrati s profesionalcima u Strasbourgu s kojim je 1978. osvojio titulu Ligue 1. U mirovinu je otišao vrlo brzo nakon osvajanja lige, u dobi od 32 godine.
Wenger nije bio samo obični nogometaš, on je uz to diplomirao inženjerstvo na Strasbourškom sveučilištu te magistrirao ekonomiju. Poliglot je, govori šest jezika: francuski, njemački, engleski, a ponešto i talijanski, španjolski te japanski. Nije ni čudno što ga zovu "Profesor".
Čak je došao u Englesku kada je imao 29 godina da bi usavršio jezik na Sveučilištu Cambridge.
Obrazovao se i za trenera u Centru za obrazovanje i sport (CREPS) u Strasbourgu.
Trenersku karijeru, neuspješno je počeo 1984. godine u klubu Nancy. No, od tada je sve krenulo uzbrdo posebice kada je postao menadžer Monaca (1987. do 1994.) s kojim je osvojio ligu 1988. i francuski kup 1991., a u klub je doveo igrače poput Hoddlea, Weaha i Klinsmanna.
Tada je odbio i veliki Bayern München i vodstvo francuske reprezentacije zbog odanosti Monacu. No, nakon lošeg starta u sljedećoj sezoni bio je otpušten.
Nije tugovao, već se preselio u Japan. Tamo je dvije godine proveo u klubu Nagoya Grampus Eight. Tamo si je za pomoćnika uzeo Mostarca Boru Primorca s kojim se sprijateljio 1993. godine. Oni su s japanskim klubom osvojili prestižni 'Carski kup'. Osim toga preporodili su ga i dignuli s predzadnjeg mjesta među prva tri na ljestvici japanske lige.
Ipak, ključni trenutak u njegovoj karijeri dogodio se 1996. godine kada je sjeo na klupu Arsenala. No, kako je čovjek o kojem se na Otoku znalo tako malo došao do kluba koji je svima značio tako puno?
Naime, Wenger je bio blizak prijatelj s potpredsjednikom kluba Davidom Deinom kojeg je prvi put upoznao tijekom utakmice između Arsenala i Queens Park Rangersa 1988. Wenger je tada bio relativno nepoznato ime u engleskom nogometu. No, to se ubrzo promijenilo. Jer, u vrijeme kada se nogomet počinje vrtjeti oko novca, marketinga i promocija igrača, on je sa svojim klubom stvarao ljepotu u koju su se mnogi zaljubili.
Jedini je menadžer u povijesti Premier lige koji je izdržao cijelu sezonu bez poraza. U sezoni 2003./04 nije bio poražen. U 38 utakmica imao je 26 pobjeda i 12 neriješenih rezultata. Postao je legenda. Prvi je ne-
Britanac i menadžer s najdužim stažem u Arsenalu.
U klubu je proveo 22 godine, vodio je Arsenal u 1218 utakmica. Upisao je s njim 703 pobjede, 263 neodlučene utakmice i 252 poraza. Koristio je 220 igrača.
Osvojio je tri titule prvaka Engleske (1998., 2002., 2004.), četiri FA kupa (1998., 2002., 2003., 2005.) i četiri Community Shielda (1998., 1999., 2002., 2004.).
S klubom i nogometašima napravio je mnogo dobrih stvari. Primjerice uveo je nove režime treninga i dijeta, riješio je probleme pijanstva i loše hrane. Također je sudjelovao u dizajniranju novog stadiona i premještanju na novi teren za treninge u Londonskom predgrađu.
- Promijenio sam nekoliko navika igrača, što nije lako u momčadi prosječne dobi od 30 godina - igrači su tada na prvom meču skandirali: "Želimo naše Mars čokoladice!" - prisjetio se Wenger u jednom intervjuu pa dodao:
- Tada sam pitao svog fizioterapeuta Garyja Lewina da što nije u redu s njima, a on je odgovorio:"Oni su gladni. Nisam im davao čokoladu prije utakmice". Bilo je smiješno.
Taj takozvani 'Mars Bars revolt' postao je simbol načina na koji je Wenger promijenio prehrambene navike svojih igrača. Nije im branio samo čokoladu i alkohol, već je inspiriran hranom koju je jeo u Japanu, naredio klupskoj kuhinji da prestane posluživati hamburgere i čips i zamijeni ih ribom ili piletinom, pireom od krumpira i povrćem na pari.
Zanimljivo je kako ni sam nije pio vino. Naime, Sir Alex Ferguson, njegov veliki rival, imao je tradiciju pozvati gostujuće trenere na čašu vina nakon utakmice. No, trener Topnika jedini je čovjek koji je to odbijao.
- Nikad ne dođe na piće nakon utakmice - rekao je sir Alex Ferguson.
- On je jedini menadžer u Premiershipu koji to ne čini.
Što se nogometa tiče stari fokus na taktičku stabilnost i neupadljivu obranu pomalo je okrenuo na napad. Zagovarao je brzi napadački stil. Arsenal je u vrijeme njegove vladavine bio na glasu kao momčad koja je igrala najzabavniji nogomet u Engleskoj.
Još nekoliko zanimljivosti o Arsènu Wengeru su da je asteroid kojeg je 20. ožujka 1998. godine otkrio Ian P. Griffin, koji je bio veliki fan Arsenala, nazvan 33179 Arsènewenger.
Osim toga slavni francuski trener veliki je obožavatelj reggae glazbe i Boba Marleyja.
- Volim njegovu glazbu i njega kao čovjeka kakav je bio. Nije bio 'izmišljen'. Bio je stvaran - pohvalio ga je Wenger koji je od 2010. do 2015. godine bio oženjen za bivšu košarkašicu Annie Brosterhous s kojom ima kćerku Léu rođenu 1997.
>>> Pogledajte poruku Luke Modrića
Katarina? I šta bi sa Borom Primorcem! Zaboravila ...?