Na kraju hrvatske priče na vaterpolskom Europskom prvenstvu popričali smo s jednim od najiskusnijih Tuckovih izabranika. A Luka Lončar ostao je posljednji u miks-zoni i nije mu bilo lako govoriti o tomu zašto su barakude izgubile sve tri utakmice s reprezentacijama iz svjetskog vrha (Grčka, Italija, Španjolska), pri čemu je najneugodnije u završnom dojmu djelovala upravo ta posljednja utakmica s furijom (9:17).
– Bili smo družina u dobrim trenucima pa to moramo biti i u lošim. Kada smo bili najbolji, svatko od nas bio je slavljen, a sada je na nama da svatko preuzme odgovornost za ono što je mogao napraviti bolje – kazao je Lončar pokušavši ocijeniti ukupnost nastupa reprezentacije na ovome velikom natjecanju.
– Možemo biti zadovoljni svojim angažmanom, borbenošću, htijenjem, ali kvalitetom izvedbe ne možemo. Igrač više nam je bio loš, a složit ću se s izbornikom kada kaže da nam ni tranzicija nije bila na razini. Moramo na tome poraditi kao momčad kako bismo se u tim detaljima približili ovima koji su ušli u polufinale. Nismo mi bili daleko od njih, na jedan pogodak, uz tako loš postotak iskoristivosti igrača više. A sada ima i vremena, hvala Bogu, da se to popravi.
Izbornik je najavio promjene
Može li se napadačka igra naše reprezentacije ubrzati?
– Može i mora jer mi s ovakvom igrom nemamo izgleda protiv tako brzih reprezentacija. Takav se vaterpolo danas igra, to je neminovno.
A neminovno je i pitanje može li se to sa svim ovim igračima?
– Izbornik je najavio promjene i on će analizirati tko može, a tko ne može na ovoj razini držati ritam. On je u vašem intervju, ali i na našemu zatvorenom sastanku, rekao da se treba napraviti strategija temeljena na sljedećemu Svjetskom prvenstvu, ali i Olimpijskim igrama.
Što to znači za 38-godišnjeg veterana s kojim razgovaramo?
– Odluka je na njima. Ja imam volje i, dok budem igrao, bit ću na raspolaganju. Ako ne budem izabran, tu ću odluku prihvatiti jer to je pravo svakog izbornika i stručnog povjerenstva. Igrač uvijek vjeruje u sebe i to je uvijek subjektivno mišljenje. No, on i ne može igrati ako ne vjeruje u sebe.
Upravo za Luku Lončara i klupski i reprezentativni treneri govore da je vrlo poželjan karakter za svaku svlačionicu.
– Zbog tih nekih određenih stvari koje donosim na treningu i u radnoj atmosferi, vjerujem da je tako. Na kraju, sve je u kvaliteti izvedbe. Ako to više nije dobro, prihvatit ću to. Koliko god bude promjena, dvije, tri, pet, to se mora prihvatiti.
Dojam je promatrača sa strane da je igra hrvatske reprezentacije prespora. Ima li i Luka taj dojam kada gleda druge momčadi ili kada ih osjeti u bazenu, u plivačkim duelima.
– Čini mi se da oni svi više napadaju gol, a mi smo uvijek ti koji će primiriti situaciju, pričekati bolje rješenje, ili centar da se postavi, jer smo jednostavno tako naviknuli igrati. Jedna grčka reprezentacija igra slično nama, ali malo bolje od nas. Moramo poraditi na tome da više napadamo gol. Ne samo šutirati, već treba pogledati gol svaki put kada primiš loptu. Nije lako, to je fizički vrlo zahtjevno, ali mislim da se može ići u tom smjeru.
Opet ćemo napadati odličja
Obrana je na ovom prvenstvu bila dobra, osim u posljednjoj utakmici.
– Da, osim u ovoj protiv Španjolske, koju moramo zaboraviti. Obrana je bila dobra, naročito s igračem manje. U napadu smo pak bili nedovoljno opasni, osobito u tim odlučujućim trenucima. U posljednjoj četvrtini nismo donosili prave odluke, nismo imali dovoljno dobrih rješenja.
Odakle Španjolcima čak šest peteraca (pet iskorištenih)? Je li to iz nekih plivačkih bjegova ili...?
– Više je riječ o našemu lošem postavljanju i konfuziji pa im se otvorilo dosta prostora.
U Lukinoj karijeri bilo je više postolja nego "proklizavanja", kako izbornik Tucak naziva velika natjecanja na kojima se nije ušlo u borbu za medalje. Kako sam Luka rangira ovo "proklizavanje" u usporedbi s nekima od prijašnjih?
– To je isto kao i prije 10 godina na Europskom prvenstvu, isto kao i ovdje u Beogradu. Čak smo, mislim, tada još lošije izgledali nego sada. Nema tu nekih pravila. Dobro je da se ima vremena analizirati što se dogodilo i da se igrači dodatno motiviraju kako bi shvatili da natjecanja vrlo brzo prođu. A sada je puno vremena da se stvari poprave. Vjerujem da će se motivirati svi da dokažu kako ne zaslužuju biti peti na svijetu ili šesti u Europi i da opet napadamo odličja.
Igrati za peto mjesto na Europskom prvenstvu i ne bi trebala biti tolika tragedija jer neki drugi loptački sportovi u Hrvata o tomu mogu samo sanjati. Osim toga, ta se utakmica igrala između dva posljednja svjetska prvaka.
– To je uvijek ta razina kvalitete, tih šest-sedam najjačih reprezentacija. No, ne mogu svi do odličja, a onaj tko na određenom natjecanju nije na svom maksimumu, taj će otpasti iz igre.