Marat Safin, nekadašnji teniski genij vatrenog temperamenta i neupitnog talenta, bio je igrač za kojeg su mnogi vjerovali da će dominirati svjetskim tenisom. Njegova pojava na terenu bila je čisti spektakl: gromoviti servisi, razorni udarci s osnovne linije i emocije koje su prštale na sve strane. Bio je superzvijezda, svjetski broj jedan i osvajač Grand Slamova, čovjek čiji je život bio pod stalnom lupom javnosti. Danas, godinama nakon što je posljednji put zamahnuo reketom u profesionalnom meču, Safin živi život koji je dijametralno suprotan onome koji ga je proslavio. Daleko od gužve, kamera i očekivanja, pronašao je utočište u samoći i divljini, putujući zabačenim krajevima svijeta i spavajući u šatoru pod zvijezdama. Čovjek koji je nekoć lomio stotine reketa u naletima bijesa sada dane provodi u meditaciji, tražeći unutarnji mir koji mu je na vrhuncu slave neprestano izmicao.
Njegov put započeo je u Moskvi, u obitelji koja je živjela i disala za tenis. Otac Mihail bio je direktor uglednog sportskog kluba Spartak, a majka Rauza Islanova, i sama nekadašnja vrhunska tenisačica, postala je cijenjena trenerica koja je odgojila generacije ruskih igračica, uključujući i vlastitu djecu, Marata i njegovu mlađu sestru Dinaru. Priča kaže da je majka Maratova dječja kolica parkirala uz sam teniski teren dok je držala treninge, pa je zvuk loptice postao dio njegova odrastanja. S reketom u ruci od šeste godine, njegov je talent bio očit, no uvjeti u Rusiji devedesetih nisu bili dovoljni za stvaranje svjetskog prvaka. Zato je obitelj donijela tešku odluku: s 14 godina Marat je poslan u Valenciju, u Španjolsku, sam u stranu zemlju čiji jezik nije govorio. Prvi dani bili su mučni, no Marat se brzo prilagodio, naučio jezik i pronašao drugu obitelj u svojim stanodavcima
Profesionalnu karijeru započeo je 1997. godine, a već godinu dana kasnije na Roland Garrosu šokirao je teniski svijet pobjedama nad Andreom Agassijem i braniteljem naslova Gustavom Kuertenom. Bio je to samo nagovještaj onoga što slijedi. Vrhunac je došao 2000. godine na US Openu. U finalu je s nevjerojatnom lakoćom deklasirao Petea Samprasa, jednog od najvećih igrača svih vremena, na njegovom terenu. Sampras ga je nakon meča nazvao "budućnošću tenisa", a Safin je te godine, sa samo 20 godina, postao svjetski broj jedan. Ipak, taj trijumf bio je i blagoslov i prokletstvo.
- Pobijedio sam na Grand Slamu, postao broj jedan. Nikad u životu nisam o tome ni sanjao, i odjednom sam to ostvario. Mislio sam si: 'Igra je gotova. Što sad? - priznao je godinama kasnije.
Safin nikada nije bio samo tenisač; bio je hodajuća predstava. Njegovi su mečevi bili nepredvidljivi, puni drame i sirovih emocija. Procjenjuje se da je tijekom karijere slomio više od 700 reketa, a njegovi izljevi bijesa postali su legendarni. No, bio je jednako poznat i po svojoj karizmi i sportskom duhu. U jednom meču protiv Kuertena, kada je sudac dosudio aut na štetu Brazilca, Safin je prišao sucu i zatražio da prizna poen protivniku. Potraga za savršenstvom donijela mu je i drugi Grand Slam naslov, na Australian Openu 2005. godine, nakon epskog polufinala u kojem je spasio meč-loptu protiv Rogera Federera. No, razdoblja briljantnosti redovito su slijedili padovi, ozljede i mečevi u kojima bi gubio od daleko slabijih protivnika, ostavljajući navijače i stručnjake u vječnoj dilemi: zašto čovjek s takvim darom ne dominira?
Prvi jasan znak da Marat Safin traži nešto više od teniskog cirkusa dogodio se u jesen 2005. godine. Nakon što je zbog ozljede lijevog zgloba morao prekinuti sezonu, umjesto oporavka na plaži, donio je neočekivanu odluku. Pridružio se prijateljima u ekspediciji na Cho-Oyu, šestu najvišu planinu svijeta na Himalaji. Shvatio je, kako je kasnije objasnio, da je život profesionalnog sportaša postao zamoran "dan mrmota", sveden na rutinu "aerodrom - hotel - teren". Bijeg u planine bio je njegov način da razbije taj krug i pokuša pronaći novu perspektivu.
Karijeru je zaključio 2009. godine, s nepunih 30 godina, umoran od putovanja i pritiska. Njegov prvi post-teniski angažman bio je iznenađujući: ušao je u politiku. Godine 2011. izabran je u rusku Dumu kao član stranke Jedinstvena Rusija. Međutim, taj izlet bio je kratkog vijeka. Shvativši da svijet politike nije za njega, 2017. godine dragovoljno je napustio parlament i krenuo putem potpune slobode. Taj put odveo ga je daleko od svega što je poznavao. Povukao se iz javnosti, obrisao profile na društvenim mrežama i posvetio se onome za čim je oduvijek žudio: miru.
Danas Marat Safin živi životom nomada i pustinjaka.
- Nemam djevojku, a ni ženu. Ne želim graditi vezu ni s kim. Ne želim dijeliti svoj osobni život ni svoje stvari. Želim živjeti samo za sebe, putovati, ne biti vezan ni za koga - izjavio je u jednom rijetkom intervjuu.
Njegovi dani ispunjeni su jednostavnim ritualima: meditira jednom ili dvaput dnevno, čita knjige i gleda dokumentarce. Putuje na mjesta gdje rijetki zalaze, od Tibeta i Perua do marokanskih planina Atlas, spavajući u šatoru i pronalazeći dom u prirodi.
Milanović jedini nije zaradio ni zaslužio svoju plaću, u cijeloj hrvatskoj, od direktora do portira