Livi u formi života, a ispašta kao na streljani. Jedan mu podatak nikako ne ide u prilog

Ovo je baš apsurd: od petorice vratara koji su za hrvatsku nogometnu reprezentaciju branili u najmanje 25 utakmica, Dominik Livaković jedini je u prosjeku primio više od jednog pogotka po utakmici, 1.09. Kod preostale četvorice to izgleda ovako: Subašić 0.65, Butina 0.75, Pletikosa 0.79 i Ladić 0.89.

Inače, za ovu priču nebitno je, ali ipak spominjemo usput: Lovre Kalinić je u 19 nastupa primio čak 26 pogodaka, odnosno 1.36 po utakmici.

I tako, Dominik Livaković ovoga će ljeta postati naš rekorder po broju nastupa na svjetskim prvenstvima - ima ih osam, a Pletikosa devet – zatim već sad je najuspješniji naš vratar svih vremena s dvije svjetske medalje, i u svakom smislu svojim nastupima vrijedan svakog divljenja, ali eto na žalost jedna takva kolosalna vratarska veličina u toj jednoj statističkoj kategoriji neumoljivo ispašta. Ne naravno svojom krivnjom, nego jednim pogubnim koncepcijskim promašajem, zbog kojega ćemo u SAD-u i Kanadi strepjeti do posljednje utakmice u skupini; hoćemo li se uopće plasirati u eliminacijsku fazu Svjetskog prvenstva.

A pogledajte sada još veći apsurd - Livaković je u posljednjih pet utakmica za reprezentaciju imao čak dvadeset obrana: po četiri protiv Kolumbije i Brazila, dvije protiv Belgije, tri protiv Slovenije, te nevjerojatnih sedam protiv Engleske, svih sedam unutar šesnaesterca. Od tih sedam – brat bratu – pet su bile kristalno čiste šanse za gol. Neke od njih možda će kandidirati za najbolju obranu cijelog Svjetskog prvenstva.

Dakle, Livi brani kao lud, isijava moć kakvu nikada nije jedan naš vratar nije imao, a hrvatska obrana, odnosno cijela vatrena konstrukcija, propušta na sve strane. Tako Livaković, kako god briljantan bio, sada već u sedam utakmica zaredom u dresu reprezentacije nije sačuvao mrežu netaknutom. U četiri od tih sedam utakmica Dalić se opredijelio na sustav s trojicom (ili petoricom) u obrani. Koji – evo sada i službeno, u utakmici Svjetskog prvenstva - ne služi svojoj svrsi. Nije ispunio očekivanja. Nije bio na visini zadatka – najblaže rečeno.

Zašto Hrvatska ne igra s četvoricom u obrani ako su i Stanišić kao desni, i Gvardiol kao lijevi branič na raspolaganju, zašto – ako nam je ta koncepcija donijela broncu u Kataru? Naime, tu su na stoperskim pozicijama još dvojica igrača iz Katara – Šutalo i Erlić, plus potentni Vušković. Zašto se najboljem asistentu u povijesti reprezentacije Perišiću ne omogući da igra lijevo krilo, a ne wing-beka, zašto u većoj mjeri ne koristimo brzinu i šut ljevaka na desnoj strani Marca Pašalića, osobito ako znamo kako su Budimir i Matanović igrači šesnaesterca i žive od centaršuteva? Zar nam se mora dogoditi ova bolna četvorka – koja je i mrlja na ugledu svjetske bronce – da se stvari počnu mijenjati u hodu?

I kako bi onda Hrvatska mogla, pa i trebala izgledati protiv Paname? Nema tu puno dvojbi: Livaković – Stanišić, Šutalo, Vušković, Gvardiol – Modrić, P. Sučić – Marco Pašalić, Baturina, Perišić – Musa. Ne bude li spreman kapetan Modrić, može početi Kovačić. Kandidati za sredinu su još I Moro (sjetimo se izvrsne prezentacije protiv Kolumbije), Mario Pašalić i Luka Sučić, za polušpicu Kramarić i Vlašić, pa i Fruk, za špicu Budimir i Matanović. Postavi li Dalić stvari na svoja prirodna mjesta, poraz od Engleza već 24. lipnja u Torontu može biti zaboravljen i tretiran samo kao izrazito loš dan; i stožera, i momčadi. I tada bi nam se mogli otvoriti neki sasvim novi, svjetliji horizonti.

A kad smo već kod Paname, čini se kako je ona zapravo idealan suparnik za otvaranje novog, pobjedničkog poglavlja vatrenih; naime, Hrvatska je u zadnjih 11 utakmica na velikim natjecanjima – od Katara 2022., preko Njemačke 2024. do SAD-a 2026., u 90 minuta nadigrala i slavila nad samo dva suparnika: Kanadom u skupini 4:1 i Marokom 2:1 za treće mjesto. Preostali ishodi u devedeset minuta bili su: s Marokom (u skupini) 0:0, s Belgijom 0:0, s Japanom 1:1, s Brazilom 0:0, s Argentinom 0:3, sa Španjolskom 0:3, s Albanijom 2:2, s Italijom 1:1, s Engleskom 2:4.

Stvari se pod hitno moraju mijenjati, a Panama za to stiže kao naručena.

Video: Dario Topić