Na današnji dan prije 19 godina svijet je izgubio veliku košarkašku legendu Mirzu Delibašića, jednoga od najboljih s ovih prostora koji je ikada zaigrao igru pod obručima.
Letio je do vrha europske košarke pa se na kraju ''utopio'' u alkoholizmu.
Rođen je u Tuzli 1954. godine. Prvo se počeo baviti tenisom, no ubrzo je prešao na košarku i 1968. postao član tuzlanske Slobode.
Predvodio je kadetsku reprezentaciju Jugoslavije do titule na Europskom prvenstvu u Gorici, a samo godinu dana kasnije (1972.) osvojili su i prvenstvo svijeta.
S Bosnom je dva puta osvajao titulu prvaka države, jednom Kup Jugoslavije, a 1979. i titulu prvaka Europe protiv talijanskog Emersona, a onda je krenulo ono što je trebao biti njegov najbolji dio života – potpisao je za madridski Real, osvojio je zlato na OI u Moskvi s Jugoslavijom, a potom i prvenstvo i Svjetski kup s Realom s kojim je došao i do finala Kupa pobjednika kupova.
– To je bila moja zlatna godina, lopta nije htjela nigdje nego u koš – govorio je Delibašić.
Nažalost, bila je to samo ta godina, a onda je krenulo nizbrdo.
Napustila ga je žena, a on joj je kratko, na praznoj kutiji cigareta, ostavio poruku pred njenim stanom u Beogradu:
"Sporazumno se razvodimo. Uzdržavat ću i tebe i Darija", napisao je pa se vratio u Madrid, gdje se u igrama vidjelo kako to nije onaj stari Mirza. Ubrzo se Delibašić upustio i u ''ljubovanje'' s alkoholom, a to se nije svidjelo čelnicima ''kraljevskog kluba'' pa je otišao u Italiju u Indesit Casertu kod Boše Tanjevića.
Nažalost, to nije popravilo Mirzino stanje, a 1983. doživio je moždani udar i počela je njegova tužna borba za život.
Iako mu je oporavak trajao dugo i bilo je teško, to ga nije potaklo da se ostavi alkohola pa je rezultitalo povratkom u bolnicu gdje je klinički proglašen mrtvim i pravim se čudom vratio među žive.
Potom se još jednom oženio, ovoga puta s košarkašicom Željezničara iz Sarajeva, Srpkinjom Slavicom Šukom s kojom je dobio sina Danka.
Raspadom Jugoslavije postao je izbornik BiH, no zbog sukoba u Savezu je napustio tu funkciju. Posljednje je godine života provodio u jednom kafiću, sve slabijeg zdravstvenog stanja, vjeran alkoholu, a prijatelje koji su mu htjeli pomoći nije slušao.
Slavni Bogdan Boša Tanjević, Mirzin prijatelj otkrio je u jednom intervjuu kako je Delibašić bio autodestruktivan.
– Mirza, misliš li da se od alkohola lako umire? Ne, prijatelju, to je teška smrt. Ako si junak i ako to već hoćeš, skoči u Miljacku pa završi priču, govorio sam mu – priznao je Tanjević pa dodao:
– Kada sam ga, pet mjeseci prije smrti vidio posljednji put, to više nije bio Mirza Delibašić. Smanjio se, jedva da ste ga mogli pronaći u tom velikom krevetu. Bio je očajan... Polumrtav. Ali je i dalje pušio kao Turčin. Umro je od bolesti koja se zove tuga. Zove se rat. Zove se Jugoslavija – zaključio je.
Delibašić je umro 2001. godine u 47. godini života u Sarajevu.
"Doleteti, kao Mirza, do samog Sunca i onda se srušiti u ponor, to je zaista tragedija dostojna jednog Ikara", napisao je njegov biograf Slobodan Đurasović.
>> Pogledajte Mirzu protiv Real Madrida:
Mnoge je ta bolest YUgoslavija došla glave ..