Hrvatska rukometna reprezentacija ostvarila je najvažniju pobjedu na Europskom prvenstvu, svladavši u napetom susjedskom derbiju Sloveniju s 29:25. U Malmö Areni izabranici Dagura Sigurdssona pokazali su karakter i iskoristili kiks Islanda, čime su širom otvorili vrata polufinala. Pobjeda je bila plod kolektivne igre, taktičke zrelosti i nevjerojatne borbenosti, no trenutak koji je obilježio večer dogodio se nakon utakmice, kada je pred kamere RTL-a stao jedan od junaka, vratar Matej Mandić.
Mandić, koji je vraćen u prvu postavu, bio je ključan faktor u prvom poluvremenu. Sa svojih sedam obrana ulijevao je sigurnost suigračima dok je granitna 5-1 obrana s isturenim Markom Mamićem potpuno uništavala slovenske napadačke zamisli. Njegova energija na golu dala je Hrvatskoj vjetar u leđa za stvaranje prednosti koja se do kraja pokazala nedostižnom. Uz njega su se istaknuli i Tin Lučin sa sedam te David Mandić sa šest pogodaka, no emotivni istup mladog vratara nakon posljednjeg sučevog zvižduka ono je što je diglo cijelu zemlju na noge.
Vidno potresen važnošću trenutka, Mandić se nije suzdržavao. Njegova izjava bila je više od sportske analize, bio je to iskreni izljev ponosa, zahvalnosti i prkosa koji je sažimao sav napor i odricanja reprezentacije na ovom turniru. Počeo je s pohvalama na račun suigrača u obrani. "Dečki u obrani rade dobar posao. Ne spominje ih se puno, a to su Šušnja, Mamić i David Mandić. Bore se za svaku loptu, izginu. Ljudi koji ne razumiju rukomet to ne znaju, a ima ih nažalost jako puno", istaknuo je Mandić.
No, ono što je uslijedilo dirnulo je sve. "Još bih htio zahvaliti Bogu na svemu što mi daje. Bilo mi je teško neko vrijeme. Hvala mojoj obitelji i djevojci jer su bili uz mene. Bog sve vidi, Bog sve zna. Poginut ću za hrvatski dres ako treba", poručio je Mandić s knedlom u grlu, a njegove su riječi istog trenutka postale simbolom borbe i zajedništva koje krasi ovu generaciju. Njegova poruka nije bila samo o rukometu, već o prevladavanju teškoća i neizmjernoj ljubavi prema nacionalnom dresu.
Bravo veliki čoviče.