Zagrebačka Šalata prije točno godinu dana bila je krcata na rasprodanom koncertu Grace Jones, kako se moglo i očekivati za ikonu s početka osamdesetih, a zna se da Zagreb voli osamdesete. No prvi put kod nas Grace Jones nastupila je 2017. u pulskoj Areni, otvorivši tadašnji Outlook festival. Sada se, 8. kolovoza, opet vraća u vjerojatno najljepši otvoreni prostor kod nas, pulsku Arenu, na jedan od najboljih ljetnih koncerata na otvorenom.
Nepogrešiv izbor
Možemo biti sigurni u to, jer lani je oduševila sve na Šalati. Rijetko ćete nakon relativno kratkog koncerta, koji je trajao 75 minuta, otići a da se nitko nije osjeća loše ili da ne prigovara duljini nastupa. Što možemo očekivati u Puli? Sjajan provod i relativno sličan nastup kojem ništa ne nedostaje. U Zagrebu je počela s "Nightclubbing" s albuma "The Idiot" Iggyja Popa, a njegova i Bowiejeva himna klupskim berlinskim provodima iz 1976. još uvijek je najbolji programatski uvod u nastup Grace Jones, ali i cijelu njezinu karijeru. Često sam tijekom nastupa pomišljao koliko je dobrih partyja Grace Jones prošla u toj prvoj fazi karijere, a ta lakoća izvedbe i povezanosti s publikom osjeća se i na njezinim nastupima.
To što radi, Grace Jones i danas radi jako dobro, unatoč životnoj dobi koju joj s 30 metara razdaljine od pozornice nitko ne bi pripisao. Spustila se stepenicama s visokog postolja iza bubnjara sigurnije nego Joe Biden iz aviona (od kojeg je mlađa samo četiri godine), elegantna i sigurnoga glasa, s nepogrešivim izborom šalova, marama, šešira i ukrasa koje je tijekom koncerta mijenjala. Siguran višečlani prateći sastav pouzdano je skinuo tvrd plesni ritam hitova Grace Jones, a sve su te pjesme izravno upisane u pamćenje masovne publike koja je na Šalati "čagala" kao u najboljim danima.
U Puli ćete čuti i novu pjesmu "The Key", koju Jones namjerava objaviti na idućem albumu, ali i klasike "My Jamaican Guy", "I've Seen That Face Before", jedinu noviju pjesmu "Williams' Blood", "Private Life" Pretendersa, "Demolition Man" The Police i "Love Is the Drug" Roxy Music. Jedini posebni efekt, uz posebnu Grace Jones, koja je sama po sebi specijalni efekt, su ispaljeni konfeti u završnoj "Pull Up to the Bumper", tijekom koje se ispred publike "prošetala" na leđima zaštitara, te poznato desetominutno vrćenje hulahupa u završnoj "Slave to the Rhythm". Probajte to kod kuće, a ne uz pjevanje pred više od četiri tisuće ljudi, pa ćete vidjeti koliko je teško.
Često ćete ovih dana u najavama koncerta Grace Jones u pulskoj Areni čitati kako dolazi modna ikona, glumica... a prava je istina da dolazi važna glazbenica. Iako je bila fotomodel, Grace Jones najveći je trag ostavila upravo kao glazbenica serijom sjajnih albuma od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća i to ostaje njezin najvažniji doprinos kulturnoj sceni. Dakako, ne treba apstrahirati filmske uloge poput onih u filmovima "Conan barbarin" 1984. ili "Pogled na ubojstvo" iz serijala o Jamesu Bondu.
Već i te uloge u hollywoodskim blockbusterima pokazuju koliko je Grace Jones bila prisutna u medijima sredinom osamdesetih, ali tamo je stigla ponajprije kao glazbenica. Doduše, ne može se poreći da je počela kao dio modne scene – uostalom, s fotografom Jean-Paulom Goudeom, s kojim je bila u vezi, ima i sina. Stilizacije i androgino pozicioniranje Grace Jones prije su služili kao pomoćna štaka u predstavljanju njezine zanimljive glazbene karijere nego obrnuto.
Grace Jones izrasla je iz novonastale plesne disco-scene kasnih sedamdesetih i s razlogom je legenda clubbinga, čiji je neizostavan dio bio i Andy Warhol, koji ju je često vizualizirao baš kao i mnoge koji su se krajem sedamdesetih motali po pomodnoj newyorškoj diskoteci Studio 54, hramu nove plesne pomame. Novonastala "kultura noći" mahom se odvijala u plesnim hramovima poput tog newyorškog kluba, u kojem je prva garnitura slavnih imena, od Warhola, Trumana Capotea, Timothyja Learyja pa do Biance Jagger, Grace Jones, Lise Minnelli i drugih, lakše ili teže ušlagirana vrludala po plesnim podijima i pridruženim VIP-prostorijama, u kojima su bili gotovo pa dio inventara.
Danas, kad mnogi u ovo doba (ponovnog) traženja prava za sve spolne orijentacije zaboravljaju koliko su "muška", "kockasta" odijela Grace Jones sa širokim ramenima i kratka frizura potaknule dvojbi oko njezine pojave krajem sedamdesetih, pogotovo je jasnija njezina uloga. Utjecaji i zasluge Grace Jones su ogromni, prije dvije godine i Beyoncé je na svom predzadnjem albumu "Renaissance" citirala Grace Jones, a bez nje ne bi bilo ni Lady Gage, Rihanne, Róisín Murphy i drugih.
Još bolje je što Jones i danas priređuje odlične koncerte na kojima oduševi publiku i pokaže zašto govorimo o jednoj od najpamtljivijih ikona pop-glazbe. Uz pratnju izvrsnog pratećeg sastava koji tvrdi funk i hitove Grace Jones prosipa iz razglasa, sve te majstorije ponovit će i u pulskoj Areni 8. kolovoza. Produkcijski i svirački patenti njezine legendarne ritam-sekcije Sly Dunbar/Robbie Shakespeare, koji su osamdesetih skupa s Talking Headsima podigli standarde plesne produkcije u neslućene visine i širine, i danas su zakonitost koju rabi pola suvremenih glazbenika. Baš zbog toga ona i jest danas toliko "in" i moderna, jer se pola pridružene dub i drum&bass scene, da i ne govorimo o cijelom nizu najuspješnijih protagonistica u pop glazbi, služi njezinim napucima.
Produkcijski zahtjevni koncerti još uvijek pokazuju volju da se krene dalje. Još bolje, ne možete je često vidjeti uživo pa će dolazak u pulsku Arenu domaćoj publici i turistima ponovno priuštiti susret s karizmatičnom i vraški sposobnom ženom koja je još uvijek u respektabilnoj izvođačkoj formi.
Dokumentarac "Grace Jones od krvi i mesa" ("Bloodlight and Bami"), prije nekoliko godina prikazan i na HTV-u, podsjetio je što je sve postigla i da je u Parizu kao model stanovala s Jerry Hall i Jessicom Lange, završavala na naslovnicama magazina Elle i Vogue te surađivala s najpoznatijim modnim fotografima. A postigla je puno, pogotovo u glazbi koja na koncertima nudi pogled baš u taj, najpopularniji dio njezina života i karijere.