Žene imaju veću stopu reinfarkta i veću stopu smrtnosti od muškaraca

Kardiologija se još uvijek smatra “muškom” granom medicine, a doc. dr. sc. Jozica Šikić, liječnica iz KB-a Sveti Duh to nepisano pravilo definitivno ruši. Jedina je žena na čelu laboratorija za intervencijsku kardiologiju i kateterizaciju srca u ovom dijelu Europe i jedna od rijetkih na čelu kardiologije uopće.

Ovog vikenda u Zagrebu je s kolegama kao voditeljica radne skupine za bolesti srčanih zalistaka organizirala Svjetski kongres o bolestima srčanih zalistaka na kojemu su sudjelovali ugledni znanstvenici iz svijeta, ali i hrvatski najbolji stručnjaci na polju kardiologije, interventne kardiologije i kardiokirurgije.

Tema kongresa su bolesti srčanih zalistaka. Koliki je to problem danas?

Bolesti srčanih zalistaka veliki su problem jer je populacija sve starija, s puno pridruženih bolesti i vrlo je važno osvijestiti problem i na vrijeme reagirati, prije nego što uništi srčani mišić ili se “proširi” na druge srčane zaliske. Danas se bolesti srca mogu liječiti, osim kardiokirurškom zamjenom ili reparacijom, i perkutanim tehnikama.

Prema nekim podacima, svaka treća žena u razvijenim zemljama umre od posljedica kardiovaskularnih bolesti. Je li to točno i zbog čega su upravo kardiovaskularne bolesti jedan od najčešćih uzroka smrti žena suvremenog doba?

Žene s akutnim infarktom miokarda u prosjeku su 10 godina starije od muškaraca. Nažalost, kad se dogodi, žene prolaze puno lošije. Imaju veću stopu reinfarkta, veću stopu krvarenja nakon ugrađivanja stentova ili premosnica te veću stopu smrtnosti. Puno više vremena prođe od pojave simptoma do postavljanja dijagnoze i ulaska u salu za intervencijsko liječenje infarkta nego kod muškaraca. Isto tako kod bolesti srčanih zalistaka, prvenstveno u pogledu nastanka mitralne regurgitacije koja je i loš prognostički znak nakon infarkta miokarda, žene prolaze puno lošije.

Koji su najčešći čimbenici koji dovode do srčanog udara i mogu li se simptomi na vrijeme prepoznati?

Čimbenici rizika su pušenje, šećerna bolest, hipertenzija, hiperlipoproteinemija, ali i stres, anksioznost. Studije su pokazale da je i depresija jedan od uzroka. S obzirom na istraživanje provedeno u Hrvatskoj, a koje je bilo tema moje doktorske disertacije, psihosocijalni čimbenici rizika su značajni i imaju veći utjecaj na žene nego na muškarce.

Najvažniji je tim. Sami možete malo

Stres se često spominje kao jedan od okidača. Kako uopće smanjiti stres?

Teško je definirati razinu stresa koja je štetna kod svakog pojedinca. Važno je da ga svatko kod sebe prepozna, osvijesti i nađe ključ kako ga smanjiti, sam ili uz pomoć okoline i stručnjaka.

Što nosi budućnost u liječenju kardiovaskularnih bolesti?

Kardiologija je grana medicine koja se brzo razvija na svim poljima. Još prije 30-ak godina infarkt se liječio trotjednim strogim mirovanjem u bolnici. Danas bolesnici 4-5 dana nakon infarkta idu kući i uglavnom su dalje radno sposobni. Velik je napredak napravljen i na polju zatajenja srca, uz uvođenje novih lijekova te transplantacijske medicine i cirkulatorne mehaničke potpore. Na polju aritmologije su se razvile ablacijske tehnike i novi elektrostimulatori srca.

Zbog čega je tako malo žena u tom području medicine?

Intervencijska kardiologija vrlo je zahtjevna i stresna grana kardiologije te medicine uopće. Zahtijeva veliku koncentraciju, puno odricanja i potpunu predanost. Najbolje je kad je počnete učiti mladi. Budući da ste stalno direktno pod rendgenskim zračenjem, problem je mladim ženama, zbog trudnoće, odlučiti se za tu granu medicine. I fizički nije laka. Zaštitna pregača koju nosite teška je 5-6 kg, prije je bile i teža… Nevjerojatan je podatak da je u Češkoj samo jedna žena intervencijski kardiolog, u Slovačkoj dvije, u Americi 4% od svih intervencijskih kardiologa, u Francuskoj 3%, ali samo jedna od njih ima doktorat znanosti.

Kako je tekao vaš profesionalni put?

Počeo je specijalizacijom interne medicine u KB-u Dubrava, nastavio se subspecijalizacijom iz kardiologije gdje sam se bavila terminalnom fazom zatajenja srca: transplantacijom srca i bolesnicima s implantiranim mehaničkim potporama (“umjetno srce”), a 2007. u timu s prof. dr. sc. Željkom Sutlićem napravili smo prvu implantaciju mehaničke potpore (“umjetno srce”). Na tom polju educirala sam se u Clevelandu, Ohiju i Cambridgeu. Intervencijskom kardiologijom počela sam se baviti odmah na početku subspecijalizacije iz kardiologije, educirala sam se u Hrvatskoj te u Innsbrucku, Londonu, Clevelandu, Madridu…