TURISTIČKA PATROLA

Turisti vole mistične priče o duhovima i turu kroz ukleti grad

Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
08.08.2017.
u 12:26
Ne tako davno, 2011., u samostanu Visia nadzorna kamera je snimila sjenku, a Dubrovčani su odmah prepoznali duha
Pogledaj originalni članak

Vriskovi u noći, zveket lanaca, škripanje lustera, koraci u mraku napuštene kuće. Duhovi bez glava... Ukleti Dubrovnik. Lokalna mistična priča koju od ovog ljeta turistima prenosi Marija. Dvosatna turistička tura uključuje večernju šetnju i priču, ali je samo za one najhrabrije. Evo, na primjer, jedne priče s Boninova. Istina, nije s ture, ali ilustrira o čemu se ovdje radi. Dakle, mistična priča iz Dubrovnika.

Netko doktoru kuca na vrata. On otvara, a žena na pragu mu kaže:

– Doktore, pomozite, čovjeku je tu u susjedstvu pozlilo!

On jurne, odjuri do kuće, spasi čovjeka. I tada ga druga žena, koja ga je tamo dočekala, pita:

– Hvala vam! Ali kako ste znali da je njemu loše? Samo ste se pojavili na vratima, nitko vas od nas ukućana nije pozvao.

– Kako ne? Zvali su me, došla mi je maloprije na vrata jedna plavokosa gospođa.

– Plavokosa? Ne razumijem sad više ništa – kaže žena.

On pogleda po kući i vidi sliku na zidu. I poentira:

– Evo, ona! Prije pola sata.

Žena sva u čudu, gleda njega, gleda sliku na zidu.

– Ona?! To je moja majka, umrla je prije dvije godine...

To je priča s Boninova.

Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik
Foto: Srđan Hebar
Dubrovnik

Kad takve priče čuješ, bile one istinite ili ne, malo te uhvati strah... No idemo na turu. Ukleti Dubrovnik. S Marijom Milovac (35). Prepoznat ćete Mariju, na Stradunu, odjevenu u crni plašt, s fenjerom u ruci. Oko nje turisti sa svijećama. U očima im vidiš da upijaju priču. Ogromne zjenice, u strahu su velike oči...

– Čuj, priča nije rekla-kazala, sve je to negdje zapisano, povjesničari iz grada to su skupljali, bilježili, no ove moje priče znaju tek rijetki Dubrovčani... – govori Marija.

Turisti su otišli, hodamo sami. Krećemo s Boninova. Pokazuje na kuću pokraj groblja.

– Vjeruje se da su se u ovoj vili okupljali masoni, i to u doba prije Napoleona, dakle prije nego što je 1806. okupiran grad. Njihovo je djelovanje, a zvali su se Ilirska zvijezda, bilo političko, pripremali su teren za dolazak Francuza. No domaći to nisu tako vidjeli. Bojali su se. Vjerovali su da su čarobnjaci, da u ovoj kući lete na metlama, da imaju mračne rituale, zvali ih negromanti jer su nosili crne frakove... – govori Marija pa pokazuje na groblje.

– Tu, gdje je sada groblje, nekad je bila javna kuća. Na ovom mjestu bila je obitelj Altesti, a jedan od nasljednika počeo je dovoditi kurtizane iz svih krajeva Europe. Funkcioniralo je to sve dok nije stigla prostitutka u koju se zaljubio. Tada su napustili vilu i zauvijek otišli iz grada – pokazuje na groblje pa na susjednu kuću:

– Vjeruje se da je u kući još duh ruske kneginje Elizabete Tarakanove koju su Dubrovčani potjerali iz grada, a neki tvrde da se čuju čudni zvukovi, škripa lustera, koraci, zveket lanaca, vriskovi u noći...

To su sve stare priče, iz prošlosti, zar ne, pitam Mariju.

– Ne. Eto, nedavno, 2011. godine, u samostanu Visia snimljena je na nadzornoj kameri neka sjenka. I odmah su domaći prepoznali – duha! Krenula je priča da je to redovnica koja je ovdje živjela.

Uzimam mobitel u ruke, upisujem u Google “duh Dubrovnik samostan” i pronađem tekst i fotografije iz kolovoza prije šest godina, gdje se zaista vidi sjenka.

Ima li još priča o duhovima?

– Ima priča koliko želiš o duhovima. Eto, jedna iz sela tu na Srđu. U doba kuge, kada Dubrovčani više nisu imali gdje pokapati preminule, radili su to na mjestima koja su bila dostupna. Postoji priča o ženi koja se navečer vraćala kući te vidjela u tom selu, na jednom od tih mjesta gdje se pokapalo, koja su zvali “plašila”, noćnu procesiju. Svi sa svijećama u ruci. Pomakla se ona u stranu, pričekala da prođu.

I, jesu li prošli, pitam. Već je i mene malo strah.

– Stala ona sa strane, a kad su došli bliže, vidjela da su to sjene, nisu ljudi, već duhovi bez lica. Žena koja je bila na kraju povorke zaustavila se kraj nje i dala joj svijeću. Ona uzela svijeću i nastavila hodati kući. Čim je prešla preko praga, svijeća se ugasila, ona pogleda što se događa, a ruci joj više nije svijeća, nego shvati da drži – ljudsku kost!

Smijem se, što ću drugo. Je li to istina?

– Ne znam, ali priču je opisala naša spisateljica Tereza Gović Buconjić. I ja sam je pronašla pa ostala u čudu...

OK, ali prekidam Mariju, priče su takve da ih ima na desetke. Zašto baš ovakva tura?

– Čuj, radim kao turistički vodič već godinama. Vodim turiste po zidinama, po crkvama, na Lokrum, vodim izlete na Korčulu ili u Cavtat. I željela sam nešto promijeniti. Ispričati im nešto lokalno. A ovakve mistične priče mnogi vole. Kad sam počela, nisam znala što će biti, bila sam nervozna. Ali turistima se sviđa. Nisu to velike grupe, tek nekoliko ljudi, pa je i atmosfera intimnija.

I kakve su im reakcije?

– Često znam čuti i njihove priče. Paranormalna iskustva...

Obavezno posjetite

Pomorski muzej

Muzeja je u Dubrovniku niz, no ovo se mjesto pamti. Povijest pomorstva, topovi, stare karte, kormila, amfore, novčići. Stvarno je lijepo.

Uvala Lapad

Nova, tek otvorena plaža. Pohvale za ovaj potez gradskih otaca. Novi biser grada. Moderno, lijepo, to je uvali Lapad trebalo.

Lopud
Izlet na plažu Šunj. Brod Postira vozi više puta dnevno iz luke Gruž, a odlazak na Lopud može biti odličan cjelodnevni izlet. Riječ je o najljepšoj plaži na Elafitima.

Župa dubrovačka

Uz Lopud, turistima s automobilima na poludnevni izlet preporučuje se otići i do mjesta Mlini, Srebreno, Kupara...

Riječ je o vožnji od desetak minuta prema Cavtatu, ali plažama koje imaju sitni šljunak i azurno more. Ma divota.

Dubrovačke ljetne igre


Sada je na programu prava dramska poslastica – prva ovogodišnja dramska premijera: sve do 10. kolovoza na programu su Krležini “Glembajevi” u režiji Zlatka Svibena. Teatarska poslastica koju se ne bi smjelo propustiti .

Jeste li znali?

Na vratima od Pila, ispod reljefa sv. Vlaha kojem nedostaje kažiprst, vide se tri glave. Muškarac i dvije žene. Vjeruje se da je riječ o svećeniku i dvjema redovnicama koji su zbog afere istjerani iz Dubrovnika.

Foto: Srđan Hebar

Plus i minus

DRAGULJ – Ovdje se nema što objašnjavati. Dubrovnik je naš turistički dragulj, najjači adut. Mjesto za koje znaju na cijelom planetu. Ono što treba hvaliti potezi su gradskih vlasti jer ovdje se neprestano radi. Iz godine u godinu vide se pomaci. Nove plaže, šetnice, prometna rješenja, restorani, kafići... Tu se ne živi na staroj slavi.

GUŽVA – U starom gradu treba hodati – slalom. Brzi, kratki zavoji, izbjegavati sudaranje. I redovi za autobuse su veliki. Rješenje je šetnja. Od uvale Lapad do grada je 2600 metara. Lako se prođe za nešto više od pola sata. A po gradu postoje mirna mjesta. Pravilo je – čim vidiš gužvu, zaobiđi.

Ocjena i ukupan poredak

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš - 8

Kvaliteta i raznolikost smještaja - 10

Kvaliteta ugostiteljske ponude - 9

Gostoljubivost i susretljivost domaćina - 10

Večernja zabava i 
provod - 8

Kulturni sadržaji - 10

Rekreativni sadržaji - 8

Faktor opuštanja - 7

Izgled plaža - 10

Opći dojam - 10

Ukupna ocjena - 90

 

UKUPNI POREDAK

1. Zadar 91

2. Dubrovnik 90

Hvar 90

Orebić 90

5. Rovinj 87

Split 87

7. Makarska 86

Primošten 86

9. Rab 85

Vela Luka 85

11. Vis 84

12. Bol 83

Šibenik 83

Trogir 83

15. Omiš 82

Pula 82

17. Biograd na moru 81

Poreč 81

19. Novalja 80

Punat 80

Rijeka 80

22. Vir 79

23. Cavtat 00

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.