Aparat za vodu neizostavan je dio gotovo svakog uredskog prostora, mjesto okupljanja i druženja kolega. Iako se voda u bocama čini kao zdravija alternativa onoj iz slavine, opsežna analiza nekoliko desetljeća istraživanja pokazala je da upravo aparati za vodu često imaju znatno višu razinu bakterijske kontaminacije od vode iz vodovoda koja ih napaja. Mnogi bi se mogli iznenaditi saznavši da bi voda iz slavine zapravo mogla biti sigurnija opcija. Studija, objavljena u časopisu AIMS Microbiology, analizirala je desetljeća istraživanja o kontaminaciji aparata za vodu na više kontinenata. Rezultati su poražavajući, jer je većina studija otkrila visoke razine kontaminacije raznim bakterijama, pri čemu je u prosjeku između 70% i 80% aparata premašivalo sigurnosne granice.
Konkretni podaci pokazuju ozbiljnost problema. Primjerice, čak 73% aparata za vodu u Arizoni premašilo je preporučenu granicu američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), dok je u kalifornijskoj dolini Coachella 32% automata za prodaju vode pokazalo rast bakterija. Usporedba je još dramatičnija u Brazilu, gdje je više od 76% aparata za vodu sadržavalo bakterije, u usporedbi sa samo 36% uzoraka uzetih izravno iz slavine.
Među pronađenim bakterijama ističu se neke koje predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje, osobito za osobe s oslabljenim imunitetom. Bakterija Pseudomonas aeruginosa može uzrokovati upalu pluća, infekcije krvotoka i komplikacije mokraćnog sustava. Koliformne bakterije, najčešći patogen pronađen u uzorcima, mogu ukazivati na potencijalnu fekalnu kontaminaciju vode, što znači da bi se u vodi mogli nalaziti i drugi opasni mikroorganizmi iz probavnog sustava.
Zašto su aparati za vodu toliko prljavi?
Glavni krivac za ove opasne klice su takozvani biofilmovi. Riječ je o zajednicama bakterija koje se pričvršćuju na površine poput unutarnjih cijevi, filtera i slavina, štiteći se sluzavim premazom. Posebno su problematične mlaznice aparata, jer je više studija otkrilo da imaju i do sto puta veću kontaminaciju od ostatka uređaja. Korisnici dolaze u izravan kontakt s tom površinom prilikom punjenja čaše ili boce, što povećava rizik od prijenosa bolesti. Čak i nakon temeljitog čišćenja i dezinfekcije, ovi se biofilmovi mogu ponovno stvoriti u samo nekoliko dana.
Problem dodatno pogoršava činjenica da se aparati često ne koriste tijekom noći ili vikendom, što omogućuje da stajaća voda postane idealno tlo za razmnožavanje bakterija. Za razliku od vode iz vodovoda, voda u aparatima ne sadrži klor, koji usporava rast bakterija. Važnu ulogu imaju i materijali od kojih je aparat izrađen; crijeva obložena gumom potiču rast bakterija znatno više od površina od stakla ili nehrđajućeg čelika.
Unatoč velikoj popularnosti i raširenosti ovih aparata, za njih ne vrijede jednako strogi propisi kao za gradsku vodu, koja je regulirana zakonima o sigurnosti pitke vode. Zbog toga korisnici ostaju u neznanju o potencijalnim rizicima kojima se svakodnevno izlažu na radnom mjestu.