Dok se neki psi na prvi snijeg bace kao da su rođeni na Sjevernom polu, osjetljive pasmine, osobito one bez poddlake i s kratkom dlakom, zimu doživljavaju sasvim drukčije. Engleski i talijanski hrt, doberman, bokser, francuski buldog ili čivava često se brzo ohlade, počnu drhtati i samoinicijativno skraćuju šetnju. To ne znači da moraju cijelu zimu provesti u kući, nego da im treba malo više pomoći da boravak vani bude siguran i ugodan.
Najjednostavnija mjera je odijevanje. Topli kaputić ili džemper koji pokriva prsa i trbuh može napraviti veliku razliku, osobito kada puše vjetar ili je pas mirovao pa se tijelo još nije zagrijalo. Birajte odjeću koja ne steže, ne žulja pazuhe i dopušta normalan korak. Za pse koji teško podnose hladnoću bolje su dvije kraće šetnje nego jedna duga, a vrijeme provedeno na snijegu prilagodite temperaturi i ponašanju. Drhtanje, podvijen rep, dizanje šapa ili odbijanje kretanja jasni su znakovi da je dosta.
Posebnu pažnju zaslužuju šape. Sol i kemikalije s cesta mogu izazvati iritacije, a snijeg se zna 'sakriti' između prstiju u bolne grudice. Prije izlaska možete nanijeti zaštitni balzam ili vazelin, a nakon šetnje šape isperite mlakom vodom, obrišite do suhog i provjerite ima li pukotina. Ako se pas stalno liže ili šepa, mogu pomoći čizmice, no uvođenje tog modnog dodatka iziskuje malo strpljenja i privikavanje.
Njega je važna i u kući. Nakon povratka dobro osušite dlaku, osobito trbuh i prsa. Kupanje zimi svedite na minimum i koristite blage šampone jer suha koža i hladan zrak često pojačavaju perutanje i svrbež. U danima minusa izbjegavajte duža zadržavanja na mjestu jer se pas najbrže hladi u mirovanju. I ne zaboravite, vaš pas i zimi treba puno vode, a poslasticom ili kratkom igrom nakon šetnje povezujete hladno vrijeme s nečim ugodnim.