Vladimir Putin odlučio je malo popeglati svoj imidž u američkoj javnosti ili se predstaviti onako kako on to želi.
Najprije je 4. lipnja imao intervju s trenutačno najpopularnijom NBC-jevom voditeljicom Megyn Kelly. Nije to, doduše, bilo u Americi, nego u Petrogradu, za održavanja Međunarodnog ekonomskog foruma. I dogodilo se da je Kelly, znana i po intervjuu s Trumpom za predizborne kampanje, dobila kritike američkih gledatelja. Opći je zaključak da ju je Putin “izdominirao”, a da joj nije dao ozbiljnije šanse. Tvrdnje da su Rusi hakirali američke predsjedničke izbore raspršile su se na svježem petrogradskom zraku.
Jedna puno veća faca doživjela je slične, ali puno intenzivnije kritike. Upravo ovih dana na internetu se može pronaći četverodijelni dokumentarac Intervju s Putinom koji je napravio stari “kontraš”, Oliver Stone. Znameniti je američki režiser kojeg konzervativni krugovi često okite i s “komunist”, zaista napravio onako kako on to najbolje zna, dokumentarac je doista, kako se to voli reći, epski, no i bez oštrice. Britanski se i američki mediji, očekivano, nadmeću u tome tko će pronaći bolji epitet da Stonea ismije ili ponizi. No, ovaj put ide to i dalje od tek uobičajene kritike.
Iz svega se vidi kako je režiser fasciniran ruskim predsjednikom pa umjesto provokacije nastoji dokazati – kako mu je ravan. Na kraju sve to doista i izgleda kao razgovor dva stara pajdaša, no uz povremenu sablasnu poruku Putina dojučerašnjim partnerima.
– Znate što je poraz? Onda vam to neće biti ništa novo jer ćete patiti zbog toga što radite, kaže veliki Vladimir na kraju serijala. Pa onda tu ima i rečenica gdje Putin kaže kako on nema loših dana u mjesecu jer nije žensko, pa i da se baš ne bi tuširao pored homoseksualca. Ima tu, doduše, i pikanterija poput ponude Clintonu da Rusija uđe u NATO. Bili su neki od američkih dužnosnika za vrijeme tog susreta u Moskvi prilično nervozni.
Oliver Stone brani se kako se bavi prikazom Putina, onakvog kakav doista jest, te nije njegovo da ga u tom smislu provocira. Ali, nakon prva dva sata gdje se prikazuje Putinov put od petrogradskog KGB-ovca labave perspektive do ruskog predsjednika, slijedi nešto drugo. Idu pitanja o oligarsima, hakiranju američkih izbora, no i sam Stone kaže kako mu namjera nije bila da debatu okonča već je započne. Treba znati i ovo, snimanje je Intervjua s Putinom trajalo dvije godine, dakle prije izbora Trumpa i navodnog hakiranja. Međutim, daleko više od nedostatka oštrine prema Putinu u dokumentarcu, konzervativniju je američku javnost razbjesnila Stoneova izjava kako Rusima nikada nije bilo bolje, rade što žele, konačno imaju slobodu vjere, putuju, no u očima američkih medija oni su bijedni. A pogledajte, nastavio je režiser, što pišu u Velikoj Britaniji, Murdochovi mediji stalno lažu, koliko su ratova stvorili!
Oliveru Stoneu nije prvi put da prikazuje drugu stranu vruće američke dnevnopolitičke priče kao što je to svojedobno napravio sa Salvadorom vezanu za aferu Iran-Contra, pa i najpoznatiji svoj film, Platoon, o ratu u Vijetnamu, da ne spominjemo sad JFK. Svoje viđenje povijesti pokazao nam je prije par godina u Neispričanoj povijesti Sjedinjenih Država. Promotivna turneja za dokumentarac Stoneu, razumljivo, ne ide osobito dobro. No, ne vjerujemo da će se ispuniti želja onima koji sada žele da se njegova karijera završi. Sasvim je sigurno, Stonea ćemo gledati opet.
Budući da sam po vokaciji čisti "Makiavelista" stalo mi je samo do nečijih rezultata jer samo i jedino oni vjerodostojno i objektivno pokazuju kakav je tko. Po svim objektivnim kriterijima Putin je izuzetno, izuzetno sposoban "samodržac" koji radi u interesu svog naroda na način kako to njegov narod prihvaća i želi. Nešto slično mislim i o kineskom predsjedniku kao i o Angeli Merkel , a svi ostali su samo jalovi pikzibneri i kokošari manjeg ili većeg ranga iza kojih niiti će ostati kakvih rezultata niti pomena u povijesti. Oviver Stone je sjajan režiser i sjajan intelektualac koji nekim svojim filmovima izuzetno argumentirano razotrkriva sve zablude opasnosti vladanja ispraznih mediokriteta!