Sad je to vrijeme kad se navijačke pjesme – o nogometnoj reprezentaciji, naravno – roje. Kao što prije Božića kreće medijski udar prigodnih pjesama, tako se prije europskih i svjetskih nogometnih prvenstava umnožavaju navijačke budnice. Iako smo na jedvite jade pobijedili Panamu i ostali u igri prije dvoboja s Ganom, prosječna kvaliteta igre reprezentacije ne umanjuje fiskalno-domoljubni zanos koji autori pjesama osjećaju kad (unaprijed i unazad) hvale reprezentaciju. Za ono što je postigla i što će, kažu, postići.
Iako ne pratim nogomet, prije godinu dana – dakle, na vrijeme – moj prijatelj i novinar 24sata Davor Lugarić i ja dosjetili smo se dobitne kombinacije i ponudili Šomiju (Silvestar Dragoje) iz Neki to vole vruće siguran dobitak. Naime, dosjetili smo se da bi hit Neki to vole vruće "Kakva noć" trebalo s prerađenim tekstom ponuditi na korištenje nogometnoj reprezentaciji (uz veliki honorar, dakako), a stihovi bi (otprilike i domoljubno) glasili; "kakva moć, kockice na nama, kakva moć, Hrvatska u nama…" itd..
Čini mi se da, marketinški gledano, nema efektnije ideje od ove, u kojoj se stari hit i odlična pjesma koji svi znaju stavlja u drugi kontekst. Bila bi to, siguran sam, himna koju bi pjevali svi navijači, ali ideja je ostala nerealizirana. Možda i bolje, jer nakon toga nitko mi više ne bi vjerovao da ne gledam nogomet. Koji puta mi se čini da ga ne gledaju ni svi mogući koji se redovito pojavljuju s novim navijačkim pjesmama. Dvije nove ove sezone su ona Josipa Ivančića "To je moja Hrvatska" i Mate Grgata "Tišina od buke jača".
Vjerojatno na prste jedne ruke možete nabrojiti navijačke pjesme koje ste zapamtili i koje često čujete, jer puno više je onih "dirigiranih" koje nestanu kako su i došle. Neke će se rijetko ili nikad pjevati na tribinama stadiona, jer su nepamtljive, mehanički sklopljene i dosadne, ali radijska i televizijska rotacija ususret i za vrijeme nogometnog prvenstva nesumnjivo je velika pomoć čak i lošim pjesmama.
"Neka pati koga smeta" kaže se u toj davnoj pjesmi koju sigurno pamtite, i to je istina; godinama patimo zbog grozomornog domaćeg estradnog kiča i patetike koja se pojavljuje uz nogomet i nogometna prvenstva. "Je li to moguće?", pitao bi se i Mladen Delić, da pjesmuljci kakve redovito slušamo s temom nogometa i navijanja uopće izlaze iz tonskih studija? Tu su naši estradni protagonisti pouzdano najbanalniji i nenadmašni. No, koje su najbolje domaće navijačke pjesme? Iako nisam navijač Dinama, bez dvoumljenja najbolja ikad snimljena domaća navijačka himna ostaje "Dinamo ja volim" iz repertoara Pips Chips & Videoclips. Nešto poput britanske "You'll Never Walk Alone", primjer je to prodorne, sjajne pjesme koja navijačku emociju donosi na pravi način, uz izvrsnu melodiju i, najvažnije, strast i energiju benda koji očito čine navijači.
Jer, najgore je kad se navijačkim pjesmama počnu baviti "profesionalci" koji su tu radi zarade od emitiranja pjesme, a u žilama im ne kola navijačka krv, nego im se po glavi vrte moguće svote sa bankovnih računa. Zaprešić Boys su zadnjih godina uspjeli prići tome kako se trebaju raditi navijačke budnice, a rezultat je najlakše provjeriti ako slušate što pjevaju, tj. izbjegavaju, navijači "Igraj moja Hrvatska", "Neopisivo", "Srce vatreno" i "Samo je jedno" članovi benda nazivaju kao svoja "četiri asa", ali su i neki "anketari" stali na njihovu stranu; pjesma "Igraj moja Hrvatska" u anketi čitatelja portala Glazba.hr proglašena najboljom navijačkom pjesmom, dok je "Neopisivo" završila na drugom mjestu.
Od novijih tu još i "Pokaži srce" i "Hrvatski navijači" koje malo ljudi zna, kao i "Najbolja kad je najteže" koju je prije dvije godine pred europsko nogometno prvenstvo promovirana kao ultimativnu nova budnica. Koja je, naravno, imala samo riječi hvale za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, što je i bilo očekivano i nije nelogično.
Neočekivano je samo to da tu pjesmu danas više itko ne pamti. Bilo je zgodno pratiti televizijske priloge kad je pjesma puštena u optjecaj i dočekana kao da se radi o ne znam čemu, a ne samo o još jednoj pjesmi, ali upravo su taj trik povezivanja uz reprezentaciju i naivnost medija iskoristili i autori pjesme. Uostalom, nju su blagoslovili i sami reprezentativci – kao i aktualnu "To je moja Hrvatska" – koji se pojavljuju u videospotu, pod sponzorstvom pivske kompanije, pa je bilo očito da uskoro počinje sponzorski biznis i da nije riječ o nekoj slučajno napisanoj navijačkoj himni "iz inspiracije", nego o temi koja ima jasan poslovni zadatak na tržištu.
Da je napisana "slučajno", iz inspiracije, sigurno bi bila bolja. Iako je blagoslovljena od onih kojima je namijenjena, nogometnog saveza i sponzora, dakle naručena, metafore i izljevi ljubavi u tekstu prije su bili u funkciji dobre zarade i promocije, nego što su inspirativna oda toj istoj reprezentaciji. Uza sve stihove hvale i glorifikacije reprezentacije u pjesmama, njihovi autori često su bili najlošiji kad im je trebalio "ići" najlakše. Pa se onda neke pjesme koje nemaju veze s navijanjem tijekom godina "asimiliraju" u navijačlki korpus i pjevaju na natjecanjima, poput "Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj" ili "Morska vila" Daleke obale, a naravno i Thompsonove "Lijepa li si" i nedavno "Ako ne znaš šta je bilo", mada veze nemaju sa sportom. Ne bi imala ni "naša" planirana "Kakva moć" od Neki to vole vruće, ali bi je svi sigurno pjevali. No, eto, ovom prigodom nismo uspjeli pomoći reprezentaciji.