Znanstvena fantastika (ZF) svoju popularnost kod brojnih naraštaja u posljednjih stotinjak i više godina najviše duguje filmu i stripu. I prije njih je bilo ilustracija u slikovnicama i književnim djelima pisaca ZF-a poput J. Vernea, H. G. Wellsa, ali film i strip su prvi pravi slikovni izleti u ovu temu. I dok je film od samog začetka obilno koristio mogućnosti ZF-a stripovi su se tek povremeno bavili ovom temom.
Razdoblje od 1900. do 1912. može se u cijelosti nazvati melijeovskim, zbog filmskog opusa slavnoga filmskog pionira Georges Méliès koji je utro put na Mjesec, Sunce, Jupiter, Mars i Saturn na pogon vlastite mašte. Njegovi filmovi u okvirima magične pripovijesti, iako naivne, sažimaju gotovo sve tematske etape kasnijih ZF ostvarenja: ciklus "nemogućih" izuma i fantastičnih strojeva. Odvažio se poslati svoje junake u svemir, a tim putem nastavit će i ostali autori drugog i trećeg desetljeća dvadesetog stoljeća.
S godinama je film pomalo posustajao, a ZF strip doživio pravu renesansu. Sve je počelo 1929. s "Buckom Rogersom", a nastavilo se stripovima "Brick Bradford" i "Flash Gordon". Zatim dolaze superjunaci koji su obilježili i ratne stripove, a prirodno se naslanjaju na ZF, ali tadašnjem stripu ove tematike nedostaje početni zanos, svježina mašte rasplinjuje se u crtačkom manirizmu i scenarističkim stereotipima.
Osvježenje i inovativnost došli su neočekivano iz Velike Britanije kada je Frank Hampson za novopokrenuti magazin Eagle kreirao strip "Dan Dare: Pilot of the Future" (Den Deri – pilot budućnosti). Eagle je pokrenuo i uređivao anglikanski pastor velečasni Marcus Morris za znatiželjnu mladež nezadovoljan dotadašnjom ponudom stripa te želeći ponuditi magazin i stripove koji će promicati humane vrijednosti, civilizacijsku suradnju i etičke vrijednosti sukladne kršćanskom nauku.
Glavni je lik stripa Daniel Mac Gregor Dare, pukovnik OUN interplanetarne svemirske flote koji je rođen 5. veljače 1967., a studirao na Cambridgeu i Harvardu. Prijatelji, suradnici i članovi posade Dareova broda jesu Albert Fitzwilliam Digby, svemirac I. klase, profesorica Jocelyn Mabel Peabody, pilot Henry Brennan Hogan iz Teksasa i pomoćni pilot Pierre August Lafayette iz Dijona. Tema stripa je bila osvajanje Sunčeva sustava s uporištem u futurističkoj tehnologiji.
Hampsonov strip bio je sadržajno-žanrovski i tehnologijski različit u odnosu na dotadašnja djela iste tematike: u prvom redu po potpuno novom načinu kadriranja, po okolnosti da je rađen izravno u bojama, vrlo kvalitetnih grafičkih rješenja (autor je čak izrađivao modele raznih tehnoloških artefakata prema kojima su zatim nastajali crteži).
Dan je odvažni svemirski pilot sa Zemlje koji doslovno leti iz pustolovine u pustolovinu širom Sunčeva sustava, praćen stalnim protivnikom, zelenoputim venerijanskim tiraninom Mekonom. Zajedno sa svojim vjernim pratiteljem, bucmastim i vedrim Digbyjem, Dan je uranjao u pustolovine po naseljenim planetima zahvaljujući ponajprije Hampsonovoj sjajnoj mašti.
ZF strip o Danu Dareu je od samog početka, pojavom na naslovnici Eaglea 14. travnja 1950. godine, stekao svjetsku slavu, a i danas ga mnogi poklonici ovog žanra cijene kao najutjecajniji u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas. Jedan od razloga za takva nepodijeljena priznanja i uspjeh stripa bila je specifična vizualna inteligencija njegova autora. Hampson je svjesno koristio iskustva filmske tehnike – duge kose snimke, ptičju perspektivu, krupne portrete s posebnim osvjetljenjem i kadrove žestoke akcije viđene iz donje perspektive. Strip je u magazinu izlazio na dvije stranice u boji – naslovnica i sljedeća stranica. U stranici na naslovnici bio je ukomponiran i naslov magazina. Strip je izlazio u nastavcima iz tjedna u tjedan. Naslovnica je sadržavala i kratak opis dotadašnje radnje, a u cjelini stranice, ili bar prvi prizor/sličica bili su intenzivno dramatični. Svaki prizor bio je sam po sebi bitan – ništa nije postavljeno samo da bi povezivalo jednu scenu s drugom. I samo osvjetljenje, rezultat praktičnog modeliranja, bilo je bitno kao dramaturški sastojak u priči.
Flora i fauna, pejsaži, gradovi i tehnologija mogućeg života na drugim planetima potanko su isplanirani, a živost kolorita još je jedan važan inovativan element prepoznatljiv i upečatljiv za strip što je doprinijelo njegovom uspjehu kod čitatelja svih naraštaja. Naravno, sve ove značajke ne bi puno značile daje scenarij bio slab i neuvjerljiv. Hampson je pozorno vodio brigu i o znanstvenoj uvjerljivosti sižea, angažirajući čak i glasovitog znanstvenika i spisatelja Artura C. Clarkea kao savjetnika za pojedine priče. Za potrebe stripa autor je okupio tim crtača, koristio je modele za likove, tražio savjete stručnjaka za aeronautiku, astronomiju i slične discipline. To je stripu dalo posebnu uvjerljivost i futurističku vrijednost. Mladi su mu čitatelji vjerovali, zanosili se snovima o svemirskim putovanjima u budućnosti i uživali u izmaštanim pustolovinama.
Dan Dare je bio oličenje potpuno običnih ljudskih osobina, imao je vlastiti životopis, obitelj, prijatelje. Aliensi (strana bića) također su bili originalni, ne nužno antropomorfni s dodacima koji su ih činili zlim "čudovištima" uobičajenim u ZF žanru tog doba. U osnovi scenariji Dan Darea bili su posebni u svakom pogledu: u tretiranju morala, po svježini naracije i ljudskosti glavnih likova, borbi protiv svake vrste zla, posebno tiranije, protiv zloupotrebe znanosti, poštovanja suradnje s drugačijim kulturama i tehnologijama te po uvođenju suvremenih spoznaja. Osim samog Hampsona scenarije su pisali i Alan Stranks, David Motton i Eric Eden.
Frank Hampson crtao je "Dana Darea" od 1950. do 1959. godine. Povremeno je koristio asistente, uključujući Harolda Johnsa, Donalda Harleyja, Bruce Cornwalla, Desmonda Walducka i Keitha Watsona. Godine 1959. crtanje je preuzeo jedan od najboljih britanskih strip-crtača Frank Bellamy, kojeg su urednici pozvali da redizajnira strip smatrajući da je postao pomalo staromodan i običan. On je promijenio puno elemenata stripa, od odora, svemirskih letjelica, izgleda gradova, arhitekture, oružja, čime je stripu dao jaču, realističnu futurističku notu.
Nažalost, s novim vlasnicima i prelaskom na novi način tiska počinje pad popularnosti. Bellamy je nakon godinu dana prestao, nakratko je strip preuzeo Don Harley, a za njim Keith Watson, koji ga je nastavio crtati u monokromatskom stilu sve do kraja šezdesetih. Kad je list preuzela izdavačka kuća IPC strip, u međuvremenu sveden na jednu stranicu, prestaje izlaziti. Do tada, a povremeno i dalje, čitatelji će moći uživati u Danovim pustolovinama u nizu godišnjaka s kraćim cjelovitim epizodama raznih autora. Bilo je poslije nekoliko pokušaja oživljavanja stripa, ali s malo uspjeha.
Kod nas je "Dan Dare" doživio premijeru 1959. godine na naslovnici Plavog vjesnika, epizodom "Čovjek niotkuda", a ne ispočetka, od prve epizode. To je bio i početak najzrelijeg razdoblja Hampsonova rada na stripu. Strip je utjecao i na promjenu formata i izgleda omiljenog Plavca, Eagle i "Dan Dare" poslužili su kao prototip tom listu za niz godina. Slično se događalo s magazinima za mladež i u drugim sredinama.
"Dan Dare" će poslije Plavog vjesnika izlaziti u Panorami te Vjesnikovu ZOV-u i Plavom zabavniku. Povremeno su se pojavljivala i egzotična izdanja, koja su kratko trajala, malih izdavača koji su rado uvrštavali "Dana Darea" među odabrane stripove na kojima su temeljili nadu u tržišni uspjeh.
"Dan Dare" je pedesetih godina oduševljavao mnoštvo mladih čitatelja diljem svijeta. Osnovana su udruženja ljubitelja "Dana Darea" (od kojih neka i danas postoje), održavaju se konvencije, eagleconi, tiskaju se fanzini, stvorena je cijela industrija majica, igraćih karata, igračaka, modela, uniformi, astronautske opreme, igara i slično.
Zanimljivo je da su Dan Dare i njegova družina (i neprijatelji) i danas još vrlo popularni kod starijih čitatelja, nostalgično budeći sjećanja na vrijeme kad je osvajanje svemira još bilo velik izazov. Pustolovine ovoga hrabrog svemirca posredovanjem Plavca postale su jedna od najljepših oslikanih uspomena iz djetinjstava mnogih, zbog kojih su se poslije birale i profesionalne karijere.