Uzgajivači se hvataju za glavu: Skladišta su puna, kupci nezainteresirani, a kompostana puna trulog voća

Preživjet ćemo i ovu godinu, kao što smo preživjeli i one ranije. No rješenja nema i sve je manje ekonomske računice za uzgoj mandarina, pogotovo u dijelovima Neretve do kojih se može samo barkom. Mladima se mandarina ne isplati pa sadašnji zakupnici parcela u pravilu imaju između 60 i 70 godina, ogorčen je voćar Neven Mataga iz Opuzena koji već osam dana nije ubrao nijednu mandarinu iz svojih voćnjaka. Otkup u dolini Neretve je stao.

Nasade je ovih dana 'grijalo' više od 20 Celzijevaca koji ni kupce ne mame na potrošnju, a skladišta otkupljivača su puna. Vremenske (ne)prilike, zbog kojih već dozrijevaju i sorte karakteristične za prosinac, idealne su tako samo za sredozemnu voćnu muhu zbog koje zlatni plodovi, umjesto u hladnjačama, završavaju na kompostištima. – Bit će ih još – upozorava Mataga. Lani je i unatoč skromnijem urodu u kompostu završilo više od 5000 tona, što je 250 šlepera ubrane mandarine ili 10 tisuća dnevnica berača bačenih u vjetar.

Ovisno o sorti, ove se sezone baca 20-25% uroda koji je i 50% bolji nego lani, a cijena otkupa upola niža. Zbog neisplative otkupne cijene od najviše 25-30 centi za kilogram ili premale kalibraže, nezanimljive otkupljivačima, neke se mandarine neće pobrati pa je teško unaprijed govoriti o ikakvoj računici – osim o gubicima i troškovima berbe koji su u odnosu na lanjsku godinu skočili 15-20% – od navodnjavanja kap po kap, do gnojiva, zaštitnih sredstava... Berač dnevno dobiva čistih 60-ak eura dnevnice, ne računajući i troškove prijevoza, markica i ostalog na teret proizvođača s kojima se troškovi penju i na 70 eura. Ove se godine pojačano moralo ulagati i u lovke za sredozemnu voćnu muhu koja je zaposjela nasade i zbog izostanka puštanja uvoznih sterilnih mužjaka lanjske godine. Na jedan hektar treba postaviti i 80 komada, a svaka košta pet eura, ističu proizvođači te dodaju kako su time nasadi unazađeni za nekoliko godina.

– A gdje su još puževi i drugi štetnici, sitna oštećenja od grana i slično koje kalibratori odmah prepoznaju... Srce me boli što se sve baca – pita Mataga te dodaje da, dok mandarina, ne bude imala i neki drugi 'život', da se druga klasa koja se sad baca preradi, i ne može očekivati ništa bolje.

– Dio mandarina bi trebao ići u alkohol, sokove, pekmeze, marmelade..., inače su prošlo svršeno vrijeme u Neretvi – tvrdi taj voćar. Dodaje kako zasad ima malih pogona u kojima je prerađuje, no oni su više "ručni rad" za sebe i obitelj.

– Trebaju nam veći pogoni. Kad se oslobodi 20, 25, 30% robe, ovisno o godini, onda je to već druga priča – i postizali bismo i bolje cijene otkupa. Najgora varijanta je ova koja se sad događa, da se plodovi bacaju, a nama ruši cijena s takvom robom – tvrdi Mataga. Globalno zatopljenje pričinja ogromne štete voćarstvu, ne samo mandarinama. Trebaju nam nove sorte, nove tehnologije i nova ulaganja, prateća industrija, a ne samo da voćari nemaju novca za to, za gro poljoprivrednog zemljišta nije riješen ni zakup, tvrdi Mataga, koji se pita je li vrijeme da se u Neretvi okrenu nekim drugim kulturama umjesto mandarina.

AZTN je pak ovih dana objavio kako je protiv najvećeg otkupljivača mandarina, Arivera Fruita (ranije ENNA Fruita), pokrenuo upravni postupak radi utvrđivanja je li kao kupac iskoristio značajnu pregovaračku snagu nametanjem nepoštenih trgovačkih praksi svojim dobavljačima mandarina.