Hm, merdevina, ne bih se složio s tobom. Postojalo je jedno razdoblje u mom životu kad sam iz određenih razloga bio izrazito pod negativnim stresom i tužan. Pas osobe koja mi nije bila čak ni prijatelj ali s kojom sam se morao u svezi posla privatno susresti već prvi put, iako sam mu bio sasvim nepoznat, usrdno se vrtio oko mene, mahao repom i cvilio, kao da me želi oraspoložiti. Drugi put susreo sam tog čovjeka sasvim slučajno, šetao je s psom vani. Ne bih ga ni zamijetio, ali pas mi je izdaleka dojurio radosno lajući. Bila je tako vidljiva radost da je se i dan danas sjećam iako ga više nikad nisam vidio. Pa daj mi to sada objasni. Nikakve koristi taj pas nije imao od mene. Ali osjetio je moju tugu i reagirao prijateljstvom. Nema drugog objašnjenja.

Za Boga Miloga, pa ne treba sve shvaćati bukvalno (kao bukva :). Normalno je da su psi, kao uostalom i sve druge životinje bića s emocijama. I svinje su također vrlo sklone "razgovorima" s ljudima, krave nešto manje, mačke popriličnoo ali nešto drugačije nego psi. Najzanimljivija životinja s kojom sam se družio bila je jedna vrana koju sam čak naučio i govoriti. Uglavnom je činjenica da se "odnosi" psa i čovjeka svode na odnose "gazde" i "potčinjenog". Izražaj tih odnosa odstupa od čovjeka do čovjeka i od psa do psa. @abakus, sukladno opisanom životinje, a posebno psi mogu na određene ljude imati izrazito terapeutski učinak posebno kad se radi o poteškoćama psihičke prirode. Međutim, da bismo ostali na zemlji i pri zdravoj pameti moramo stvari uvijek "stavljati na svoje mjesto".

Drustvo u kojem je pas najbolji prijatelj je bolesno drustvo. Kao sto vidimo to je nase drustvo. Pas moze biti kucni ljubimac, vjerna zivotinja i sl. ali normalnom covjeku bi drugi covjek trebao biti najbolji prijatelj.