Otkriveno zašto je pas najbolji čovjekov prijatelj već 30.000 godina

Hm, merdevina, ne bih se složio s tobom. Postojalo je jedno razdoblje u mom životu kad sam iz određenih razloga bio izrazito pod negativnim stresom i tužan. Pas osobe koja mi nije bila čak ni prijatelj ali s kojom sam se morao u svezi posla privatno susresti već prvi put, iako sam mu bio sasvim nepoznat, usrdno se vrtio oko mene, mahao repom i cvilio, kao da me želi oraspoložiti. Drugi put susreo sam tog čovjeka sasvim slučajno, šetao je s psom vani. Ne bih ga ni zamijetio, ali pas mi je izdaleka dojurio radosno lajući. Bila je tako vidljiva radost da je se i dan danas sjećam iako ga više nikad nisam vidio. Pa daj mi to sada objasni. Nikakve koristi taj pas nije imao od mene. Ali osjetio je moju tugu i reagirao prijateljstvom. Nema drugog objašnjenja.

Za Boga Miloga, pa ne treba sve shvaćati bukvalno (kao bukva :). Normalno je da su psi, kao uostalom i sve druge životinje bića s emocijama. I svinje su također vrlo sklone "razgovorima" s ljudima, krave nešto manje, mačke popriličnoo ali nešto drugačije nego psi. Najzanimljivija životinja s kojom sam se družio bila je jedna vrana koju sam čak naučio i govoriti. Uglavnom je činjenica da se "odnosi" psa i čovjeka svode na odnose "gazde" i "potčinjenog". Izražaj tih odnosa odstupa od čovjeka do čovjeka i od psa do psa. @abakus, sukladno opisanom životinje, a posebno psi mogu na određene ljude imati izrazito terapeutski učinak posebno kad se radi o poteškoćama psihičke prirode. Međutim, da bismo ostali na zemlji i pri zdravoj pameti moramo stvari uvijek "stavljati na svoje mjesto".

Drustvo u kojem je pas najbolji prijatelj je bolesno drustvo. Kao sto vidimo to je nase drustvo. Pas moze biti kucni ljubimac, vjerna zivotinja i sl. ali normalnom covjeku bi drugi covjek trebao biti najbolji prijatelj.

Da je pas "najbolji čovjekov prijatelj" svakako ne stoji osim za ljude koji su se toliko otuđili od prirode da više nisu u stanju stvarati prijatelje na "normalni" način. Pas je privržen čovjeku koji ga hrani (i štiti), dakle iz iz interesa, dok je drugog čovjeka pod određenim uvjetima spreman čak i zaklati. Brojni su slučajevi napada pasa čak i na djecu što dodatno relativizira izrečeno u članku. Pas i čovjek nemaju "prijateljstvo" nego suživot koji često zna biti vrlo dirljiv.