Deset kamiona otpada samo s Medvednice očistilo je u petak devedeset volontera u sklopu ovogodišnje Zelene čistke. Na Dan planeta Zemlje u Zagrebu se čistilo i na Jankomiru, na Jadranskom mostu, u Blatu, na okretištu tramvaja na Savskom mostu, a ono što se nalazilo “pročešljavanjem” navedenih lokacija redom je otpad koji se svakodnevno besplatno može odložiti u reciklažna dvorišta diljem grada.
Madraci, gume, plastične boce, televizori, dotrajala bijela tehnika, plastika, građevinski materijal samo je dio smeća kojeg su se volonteri rješavali opet ove godine, iako su i prošle, kako su sami objasnili, isto to radili na gotovo identičnim lokacijama, gdje su prikupili čak 17 tona otpada. A zašto se svake godine ponavlja ista situacija? Volonteri priznaju, Zagrepčanima je tako najlakše. Za dolazak u reciklažno dvorište potrebno je prije toga provjeriti njegovu lokaciju, radno vrijeme, otpad koji se prima, a zatim ga i dovesti kako bi ga radnici Čistoće preuzeli.
Jednostavnije je samo natrpati auto i otpad baciti nekamo u šumu, na mjesto na kojem misle da nitko neće vidjeti ni njih, a ni nabacani otpad. Ne vode se tom mišlju samo oni koji se iz kućanstava rješavaju dotrajale tehnike, već i oni koji “samo ponekad” omot od pojedene čokolade, opušak cigarete ili pak plastičnu bocu, umjesto u kantu za smeće, bace na pod. A upravo zbog takvih slika, koje su kod nas svakodnevnica, volonteri Zelene čistke u čitavoj Hrvatskoj godišnje prikupe oko pet tisuća tona otpada.
Zašto to rade? Kažu, zato što mi trebamo prirodu više nego što ona treba nas pa je čitava akcija pomalo i sebična, uzme li se u obzir da čovjek od smeća čisti prostor koji će ionako u konačnici on sam koristiti. Prostor, zrak i klimu. Snijeg krajem travnja na Braču začudio je jučer svakog tko je pogledao vijesti. A baš te pahulje, s obzirom na 17 tona otpada izvučenog samo sa Sljemena, uskoro će postati posve normalna pojava. Baš kao što je već to postao Božić na “ugodnih” 15 Celzijevih stupnjeva.
I kaj sada poslije ovog članka? Ništ! Ko i do sada! Ako ne znamo organizirati odvajanje otpada i stavljati ga na za to predviđena mjesta, onda se moramo detaljno informirati kako to rade uređene zemlje: Njemačka, Švicarska, Austrija....Novčane kazne su im ogromne, zašto ne bi bile takve i kod nas? Kad te jedamput oderu, pazit ćeš itekako i već kod kuće voditi brigu kako odvajati. Polije srednje škole gdje se još i potiče svjesnost o odlaganju otpada, ljudi nam se pretvaraju u bića koja misle da je plastika samo ono što se proda za 0,50 lipa, a boce od šampona, ulja, octa, deterđenta, plastične kutije od kolača, plastične kante, istrošeni toneri, dijelovi usisavača, vrečice svih veličina koje pokupimo u trgovinama, ljekarnama, voćarnama, na tržnicama, to ne smatraju plastikom. Ista je stvar i s papirom da ponovo ne nabrajam što je sve papir. Ukratko, stalno smo na početku, iako u gradu imamo otoke za plastiku, papir, staklo i mješoviti otpad na samo dvadesetak koraka ( koraci su izbrojeni ) od svoga stana, gotovo smo uvjereni, osim vrijednih pojedinaca, da se to nas ne tiče i da će to riješiti netko bačen iz svemira. Možda će taj isti to sve i pojesti!