Za Igora Štagljara, jednog od naših najuglednijih znanstvenika u svijetu, 2014. bila je itekako posebna.
Sa svojim timom sa Sveučilišta u Torontu otkrio je novi biomarker protiv karcinoma pluća, a na dobrom je tragu da u idućih nekoliko godina oboljelima od raka pluća priskrbi novi pametni lijek.
:: Nedavno ste u Zagrebu u HAZU-u održali predavanje. Započeli ste ga rečenicom: "25 posto ljudi koji sjede i slušaju ovo predavanje oboljet će za života od raka." Zar su prognoze doista tako crne?
Nažalost jesu. U ovom trenutku na planetu živi otprilike 23 milijuna ljudi koji boluju od neke vrste karcinoma. Prošle je godine osam milijuna ljudi umrlo od raka, što predstavlja 12 posto svih smrtnih slučajeva na svijetu. U 2012. godini zabilježeno je 14 milijuna novih slučajeva raka diljem svijeta, a taj će se broj povećati na 22 milijuna do 2030. godine. Radi se o porastu od 60 posto u usporedbi s 2000. godinom, a povezan je s dva ključna faktora: porast starosti naše populacije i prihvaćanje nezdravog stila života.
:: Mogu li ljudi sami nešto napraviti da tu statistiku pobijede?
Naravno da mogu. Mogu živjeti zdravim načinom života, a to znači jesti zdravu (organsku) hranu koja je balansirana, izbjegavati zaslađena pića i pušenje, puno se kretati i dosta spavati. To znači da moramo zaboraviti na različite kolače, čipseve, industrijsku hranu s polica u supermarketima, crveno meso, na preveliko uživanje alkohola, raznih "obojenih" pića kao što su Coca-Cola, Red Bull itd... Naizgled je sve to vrlo jednostavno, no mislim da se jako malo ljudi danas pridržava takvog stila života. Loša i neprimjerena prehrana prouzročuje 30-35 posto svih tumora. Zatim dolazi pušenje (25-30 posto), pa onda razne infekcije virusima i bakterijama (15-20 posto), pretilost (10-15 posto) te prekomjerno uživanje alkohola (sedam posto). Znam da će vam to zvučati zapanjujuće, no 40 posto svih tumora danas se može izbjeći zdravim stilom života.
:: Koji su najčešći uzročnici najčešćih vrsta raka?
Većina tumora nije nasljedna, što se može potkrijepiti činjenicom da je samo pet do 10 posto svih tumora prouzročeno promjenama u genima koje se nasljeđuju iz generacije u generaciju. To su, primjerice, neki oblici tumora dojke, jajnika, grlića maternice, debelog crijeva, prostate i gušterače. Što se tiče uzroka raka koji dolaze iz okoliša te hrane i pića koje konzumiramo, oni variraju od karcinoma do karcinoma. Primjerice, znanstvena istraživanja su pokazala da u slučaju raka debelog crijeva 21 posto te vrste karcinoma uvjetovano je povećanim unosom crvenog mesa, 13 posto pretilošću, 12 posto premalim unosom hrane bogate vlaknima, 12 posto prevelikim uživanjem alkohola te 9 posto pušenjem.
:: I vi sami na tragu ste otkrića lijeka za rak pluća nemalih stanica nakon što ste otkrili novi biomarker. Kako daleko ste došli s istraživanjem?
Naš prototip lijeka usmjerenog protiv Crk II proteina već je prošao prve četiri od ukupno sedam faza. Upravo završavamo fazu "kemijske optimizacije" lijeka te sljedeće godine započinjemo s prvim pretkliničkim ispitivanjima. Kako sada stvari izgledaju, od prvih smo kliničkih pokusa, odnosno testiranja lijeka na eksperimentalnim skupinama pacijenata iz Kanade udaljeni oko godinu i pol. Ako i ta klinička istraživanja budu uspješno apsolvirana, naš bi lijek mogao doći na razmatranje u Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA) za četiri do šest godina.
:: Znamo da je pušenje glavni razlog za rak pluća. Koliko su pogođeni pasivni pušači?
Da, 87 posto svih karcinoma pluća uzrokovano je pušenjem, a za preostalih 13 posto karcinoma pluća uzroci su pasivno pušenje, zatim izlaganje radioaktivnom plinu radonu te izlaganje azbestu, koji se od 1950. do 1990. godine uvelike upotrebljavao kao građevinski materijal. Interesantno je spomenuti da je dim cigarete mješavina plinova i čestica te sadrži otprilike 7000 različitih kemijskih supstancija. Više od 250 od tih 7000 supstanci opasno su za zdravlje, a najmanje njih 69 uzrokuje rak. Drugim riječima, i pasivni pušači udišu sve te kancerogene supstancije te su u opasnosti da obole od raka pluća pa stoga treba zaobilaziti zadimljene prostorije što je više moguće.
:: Što se dogodilo u onim zemljama koje imaju stroga pravila vezana za pušenje na javnim mjestima?
U Kanadi i SAD-u, dakle zemljama koje imaju najstrože restrikcije protiv pušenja, broj novodetektiranih pacijenata s karcinomom pluća znatno je pao, što se može potkrijepiti činjenicom da se između 2005. i 2009. broj slučajeva karcinoma pluća smanjio za 2,6 posto svake godine, sa 87 u 2005. na 78 novih slučajeva u 2009. na 100.000 stanovnika. To je jako ohrabrujuća vijest.
:: Kako komentirate činjenicu da je rak pluća u Hrvatskoj najsmrtonosniji oblik raka, a više-manje u svim kafićima i dalje se može pušiti?
Stvarno ne znam sto bih vam rekao, mislim da bi to pitanje trebalo postaviti našoj Vladi. Ako su Talijani, kojima je nezamislivo bilo ne zapaliti cigaretu uz kavicu, mogli zabraniti pušenje na svim javnim mjestima, i to još 2005., stvarno mi nije jasno da se kod nas još uvijek može nesmetano pušiti u gotovo svim kafićima.
:: Neupitno je da je medicina otišla jako daleko. Međutim, sami kažete da za sada postoji 80-ak pametnih lijekova kojima se uspjelo produljiti život bolesnicima za sedam do devet mjeseci. Pa to ne zvuči baš optimistično?
Na prvi pogled ne zvuči optimistično, no kada govorimo o tzv. pametnim lijekovima, dakle onim lijekovima koji uništavaju samo tumorske stanice, onda moram spomenuti da je znanost tek na početku tog puta kojemu je cilj da jednog dana karcinome liječimo kao kronične bolesti. Uvjeren sam da će brzi napredak u istraživanjima tumora već za 5-10 godina uvjetovati to da će "pametni lijekovi" biti puno učinkovitiji.
:: Postoje primjeri ljudi, doduše jako bogatih, koji su uspjeli produljiti život za četiri-pet godina, a imali su neke od najzloćudnijih bolesti. Primjerice, Steve Jobs koji je, nakon što mu je 2003. dijagnosticiran rak gušterače, živio još osam godina.
Činjenica da je Jobs preživio osam godina stvarno je fascinantna. Jobsu je tijekom bolesti četiri puta bio sekvenciran kompletan DNK (genom) te su nakon svakog tog sekvenciranja liječnici došli do spoznaja koje mutacije u njegovim genima dovode do promjene signalnih puteva u njegovu tumoru. Nakon toga odmah su ga tretirali koktelom eksperimentalnih lijekova koji tada još nisu bili dostupni na tržištu, a koji su bili sintetizirani na taj način da djeluju na mutirane proteine koji su uključeni u prijenos signala u tumorskim stanicama gušterače. Drugim riječima, na Jobsu se već tada, dakle prije pet godina, počela primjenjivati "personalna medicina" u liječenju raka gušterače. Jobs je, dakako, dobio "kraljevski" tretman koji je uključivao najmodernije tehnologije i lijekove, a takva vrsta liječenja stajala je nekoliko milijuna dolara. No potpuno je jasno da je za obične smrtnike takva vrst terapije samo san.
:: Koliko jedno liječenje pametnih lijekom danas stoji?
Kao primjer naveo bih kemoterapiju pametnim lijekom Erlotinibom koji se u visokorazvijenim zemljama daje kao prva linija kemoterapije kod pacijenata koji boluju od najčešćeg oblika raka pluća, tzv. raka pluća nemalih stanica, a koji imaju specifične mutacije u genu EGFR. U Kanadi se ta kemoterapija provodi od dva do četiri mjeseca, a cijena je jednomjesečne doze Erlotiniba u tabletama (30 tableta) oko 2600 kanadskih dolara, što znači da 4-mjesečna kemoterapija tim lijekom košta oko 10.500 dolara (oko 57.000 kuna).
:: Prije nekoliko godina pisali ste premijeru Zoranu Milanoviću. Poslali ste mu otvoreno pismo iznervirani načinom komunikacije tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića. Jeste li dobili odgovore?
Da, pisao sam gospodinu Milanoviću prije nekoliko godina i on mi nikada nije odgovorio. Pa kuda bi on došao kada bi odgovarao na pitanja tamo nekom hrvatskom znanstveniku iz Kanade koji pametuje kako bi se jedan ministar u njegovoj Vladi trebao ponašati...
:: Na proljeće pripremate u Splitu najveći znanstveni skup održan dosad u Hrvatskoj?
Da, od 8. do 12. lipnja moji kolege Mladen Merćep i Miroslav Radman organizirati u MedILS-u u Splitu konferenciju gdje smo kao predavače pozvali renomirane svjetske znanstvenike sa Stanforda, Harvarda, Toronta, Oxforda, Cambridgea... Tim predavačima priključili smo i tri vrhunska hrvatska znanstvenika – Ivu Tolić, Sinišu Volarevića i Slobodana Vukičevića.
>>Igor Štagljar: Čak 40 posto tumora može se izbjeći zdravijim životom
>>Igor Štagljar (48): Stvorite bolje uvjete pa mladi neće htjeti ići van
>>U svemu smo podbacili osim u sportu i turizmu
Kad se uvodio zakon o zabrani pušenja, tada su Hrvati po dobrom starom običaju i uz obilatu podršku "neovisnih" medija toliko snažno graknuli da su se Kosorica i tadašnji ministar zdravstva Milinović dobro prepali. I razvodnili zakon do neprepoznatljivosti. Hrvati kad se bune, bune se naravno poput prkosnih derišta. Bez mozga i promišljanja. Dok je u Europi pušenje u opadanju, u Hrvatskoj se itekako dobro drži. Tko nam je kriv? Nitko.