Amerika je u noći od 4. na 5. studenoga ponovno bila uzor ostatku
svijeta. Uzorna je bila spektakularna pobjeda demokratskog
predsjedničkog kandidata Obame, kao i prihvaćanje poraza republikanca
McCaina. Uzorno je bilo rezoniranje američkih birača, koji su se
izdignuli iz nepisanog pravila da predsjednička vlast može doći u ruke
samo “waspova” (bijelih protestanata anglosaskog podrijetla).
Izabravši uvjerljivom većinom Afroamerikanca, koji se izjašnjava kao
kršćanin, ali s muslimanskim backgroundom, Amerika je pokazala da se
odmaknula od stereotipa i predrasuda, da multikulturalnost koju
propagira izvan svojih granica primjenjuje i na domaćem tlu. Jasno da
taj zaokret nije došao preko noći, da je na neki način rezultanta niza
sitnijih pomaka unutar dugogodišnjega stremljenja u koje su ugrađena,
na primjer, i neka tragična politička ubojstva i izbor prve žene na
mjesto državne tajnice. A jasno je i da su Obaminu pobjedu iznjedrile
ne samo duga i po mnogo čemu nova izborna kampanja nego i opće
okolnosti u kojima su održavani izbori.
Pod republikanskom administracijom Amerika je strahovito puno izgubila
na ugledu, ponajprije zbog vanjske politike i rata u Iraku, a pri kraju
Bushova mandata zemlja je postala epicentar svjetske financijske krize.
U tim okolnostima američki su se birači izjasnili za odmak od stila
Bushove administracije, a u korist promjena koje obećava izbor mladog
pravnika Obame, nasuprot tradicionalnijem i starijem McCainu.
Enormna su očekivanja od Obame. On bi trebao obnoviti optimizam bez
kojeg je nemoguće oporaviti ekonomiju, vratiti povjerenje na
financijska tržišta i ispraviti sve vanjskopolitičke krivine koje
ostavlja Bushova administracija. Moglo bi se reći da su ta očekivanja
globalnih razmjera, da se ne zaustavljaju unutar američkog nacionalnog
korpusa. Od Obame puno očekuju milijuni njegovih navijača izvan
Sjedinjenih Država, a među takvima je i većina hrvatskih građana.
Prema anketi koju je Večernjak proveo prije dva tjedna na 500
ispitanika, 74 posto Hrvata navijalo je za Obamu, a smo 12 posto za
McCaina. Iako nemaju puno dodira ni sa svjetskom financijskom krizom ni
sa stanjem u Iraku, prema istoj su anketi hrvatski građani u vrlo malom
broju (tek oko 14 posto) bili ravnodušni u odnosu na mogući ishod
američkih izbora. Bilo im je stalo da novi američki predsjednik postane
Obama iako im se Bush morao urezati u pamćenje podrškom za ulazak u
NATO i povijesnim govorom na Markovu trgu.
Zašto su Hrvati bili za Obamu? Vjerojatno zato što se i u uvjetima
promijenjenog odnosa snaga na svjetskoj geopolitičkoj mapi osjećaju
komotnije s moćnom i uglednom nego s oslabljenom Amerikom. Od Obame se
očekuje da poštuje rastući utjecaj drugih zemalja, Rusije, Kine,
Indije, da pridonosi jačanju Europe, ali i da s partnerske pozicije
osnaži američko liderstvo.
Gledajući zaposlenika jednog od zagrebačkih šaltera za poslovanje s
građanima, koji je jučer u oduševljenju Obaminom pobjedom na rever
zataknuo značku s američkom i hrvatskom zastavom, čini mi se da su
Hrvati imali i neke druge motive. Sasvim je moguće da su na američku
izbornu utrku projicirali neki svoj osjećaj za političku pravdu, sustav
vrijednosti kakav priželjkuju i u svom okruženju. Američki optimizam
jučer je dotaknuo i ove krajeve iako je za ovdašnju neposrednu
budućnost, upravo u ovom specifičnom trenutku, presudnije na primjer
ponašanje susjedne Slovenije, koja je još jednom aktivirala kočnicu
prema Hrvatskoj u pregovorima s EU. Ali jučer je bio dan nade u
američke demokrate i to raspoloženje ništa nije moglo pokvariti.
BEZ KRINKE
Otvori KEKS Pay
