Noćni provod bio je nezaboravan. Još jedan selfie s najdražim društvom i novim prijateljima, posljednji razgovor uz cugu i tek ispečeno pecivo, razmjena telefonskih brojeva, "lajkanje" već objavljenih slika na Fejsu i onda trk kući – love se prve jutarnje tramvajske linije. Ili doziva taksi. A dok taksist čeka, pada dogovor za sljedeći provod, na istom ili nekom drugom mjestu, svejedno.
Zagreb živi i u cik zore. Jelačićev trg i Dolac pršte mladošću i smijehom kao da je dan odavno odmakao, dečki i cure sastaju se i s jutrom rastaju kao i generacije prije njih. Školske obveze, ispiti na faksu, mamino ili tatino vječito grintanje, gospodarska kriza, visoka politika... ničeg nema u subotnja i nedjeljna svitanja. Samo Zagreb i njegova bezbrižna mladost.
>>Političari, sramite li se "kontejnera"?
Bas me zanima koliko ce se smijati kad odrastu. I shvate gdje su, sto su, i koliko su ... Do grla.