Iako je i godinama prije obiteljski balkon u Petrinjskoj oslikavao kredama, kada je kao osnovnoškolac prvi put uzeo u ruke srebrni sprej da bi označio granice zamišljenog ragbi-igrališta na Ribnjaku, Slaven Kosanović, poznat pod pseudonimom Lunar, shvatio je da su grafiti njegov odabir.
Nije bilo mobitela...
Centar je kvart u kojemu je ovaj začetnik street art scene odrastao. No on, kaže, nema značajke zatvorene cjeline pa granice kretanja u njegovim mlađim danima zapravo i nema. Volio je s ekipom biti na Strossmayerovu šetalištu, a omiljeni zidovi za oslikavanje bili su mu u dvorištu škola u Križanićevoj i Varšavskoj. Sa skejterima i bajkerima družili su se ispred Mimare i HNK, a na igralištu na Tuškancu igrali su košarku i slušali rap na kaziću. Nerijetko su se šetali Dubravkinim putom i Cmrokom, a znali su potegnuti i do Šestina.
– Uvijek nam je početna stanica bio Trg. Znalo se kada se kreće u omiljene klubove, Kulušić i Lapidarij, a oko bana i sata uvijek su se razmjenjivale kasete s najnovijim hitovima – prisjeća se Kosanović. Mobitele početkom devedesetih nisu imali pa se dogovori baš i nisu mogli mijenjati.
– Kad sam trebao nekog prijatelja, zvonilo se na portafon ili zvalo putem fiksne linije telefona – ističe Lunar.
Ne sviđa mu se što je u kvartu njegove mladosti nestalo puno starih obrta, a i broj automobila u centru povećao se do te mjere da mu je danas ipak srcu bliža Trešnjevka, gdje trenutačno živi s djevojkom Reom i sa psom Malim. Nema ljepšeg nego subotom se prošetati po Trešnjevačkom placu i kupiti jogurt koji ima okus koji pamti još iz djetinjstva.
S prijateljima danas zna navratiti i u lokal Pod starim krovovima na Gornjem gradu, popularnu gostionicu K Žnidaršiću iz dragog mu filma “Tko pjeva, zlo ne misli”. Sviđa mu se domaća atmosfera koju je osjetio i kod bake i djeda u Vrapču, još jednom kvartu koji je obilježio njegov život.
U tandemu s 2Fastom
Ondje su nastali i njegovi prvi grafiti i murali, još krajem osamdesetih, u pothodniku koji spaja Vrapče i Stenjevec. Oslikavao ga je uz prijatelja Krešimira Budena, poznatijeg pod nadimkom 2Fast.
– U djedovoj radionici pronašli smo boje koje smo iskoristili za crtanje na obližnjim zidovima. Djed Marijan popravljao je bicikle cijelom kvartu i uvijek je imao boje za felge i druge dijelove – prisjeća se Lunar.
