Već šest godina 29-godišnja Josipa Bartolić iz Velike Gorice vozi autobus, a njezina priča o ulasku u ovaj posao poprilično je neuobičajena. Nakon što je doživjela prometnu nesreću u ZET-ovom autobusu, odlučila je sjesti za volan i postati vozačica.
"Ono što te ne ubije, to te ojača, i tako je počeo moj vozački put", kaže Josipa. Posljednje tri godine svakodnevno prevozi djecu u Osnovnu školu Eugen Kumičić s Plesa, Cibljanice i Podbrežnice. A osim školske djece, Josipa vozi i goričke navijače na utakmice, kao i drugoligaške nogometaše, a hrvatske nogometašice vozila je na turnir u Srbiju. Unatoč ljubavi prema poslu, priznaje da šoferski život nije za svakoga.
"Ima dosta kolegica u ovom poslu, ali moje mišljenje je da ovo nije posao za ženu. Vrlo je stresno i naporno, nikada niste kod kuće, uvijek ste na terenu. No, prednost je što stalno upoznajete nove ljude, nova mjesta i testirate vlastite granice", poručuje Josipa.
A iako autobus izgleda moćno i veliko, Josipa kaže da ga nije teško voziti. "Imate veliku preglednost ispred sebe, a sve je stvar prakse, volje i ljubavi prema ovom poslu", objašnjava.
Najviše uživa sa svojim putnicima, odnsono "sa svojim klincima" kako ih od milja zove. "S njima sam već tri godine. Oni se meni požale, ja se njima požalim. Pravi smo prijatelji", kaže kroz smijeh Josipa.
