Jedan od najposjećenijih dijelova svoje ustanove odlučili su učiniti još atraktivnijim. Pa su pokrenuli kampanju izrade idejnog rješenja kako bi rudnik u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, koji su nazvali “Jama Barbara” po zaštitnici rudara, posjetiteljima približili uz pomoć raznih holograma i projekcija.
Za sadržaj su pitali upravo njih te na internetskoj stranici zamolili da pošalju svoje prijedloge i komentare. Kad prikupe sve ideje, odlučit će kako će urediti rudarsko okno u kojem o životu pod zemljom uče maleni đaci koji ovamo dolaze na terensku nastavu te u kojem se odvija i praksa za studente Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.
Doživljaj istraživanja
– Ovaj je prostor jedinstven i didaktički neophodan kako gradu Zagrebu tako i šire, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da aktivnih rudnika u državi više nema, a da neki od neaktivnih, iako otvoreni za posjetitelje, nisu adekvatno adaptirani i približeni muzejskim potrebama. Upravo su te činjenice bile ključne u namjeri da se krene u adaptiranje okna i pretvori ga se u suvremeno opremljen, reprezentativan muzejski prostor – kažu iz muzeja.
Ideja je, dodaju, da se putem multimedijalnog pristupa, upotrebom svjetla, zvuka, animiranih lutaka te videoprojekcija posjetiteljima “nametne” stvarnost zbivanja u rudniku kako bi im se bolje predočilo kako se nekad radilo u oknima.
– Posjetiteljima treba omogućiti doživljaj postupnog istraživanja sadržaja uz pomalo klaustrofobičan osjećaj napetosti unutar prostora, a vodičima putem lokalnog nadzora multimedijalnog sustava omogućiti promjene scenarija za različite profile posjetitelja i vremensku duljinu obilaska, ovisno o njihovim trenutačnim potrebama – objašnjavaju.
Iako cjelovito idejno rješenje tek trebaju dati izraditi, napravili su video na kojem prikazuju kako su djelatnici muzeja zamislili budući rudnik. Kad papirologija bude gotova, tražit će izvore financiranja, a mogućnosti je nekoliko.
Podzemni prostori Tehničkog muzeja nekad su služili za ventilaciju izložbenog prostora nekadašnjeg Velesajma koji je u Savskoj bio prije nego što se preselio u Novi Zagreb. Rudnik je otvoren 1963. godine, gotovo deset godina poslije otvaranja muzeja, i to upravo na inicijativu zaposlenika RGN-a.
Umjesto pozdrava, “sretno”
U dva tunela prikazano je, među ostalim, kako su se radnici u rudniku sporazumijevali. Bilo je to uglavnom udarcima o zvona, a telefon, koji stoji na jednom zidu, koristio se samo u slučaju opasnosti. Zbog čestih eksplozija plinove su provjeravali kanarincima – logika je bila da – dok su oni živi, nema opasnosti za ljude.
Sagradili su čak i toalet, odnosno sobicu bez školjke, koja se obično smještala na mjesto odlaznog strujanja zraka.
Izložene su i stare rudarske kacige, rudarski “samospasilac”, odnosno plinska maska koja je omogućavala kraće vrijeme boravka u prostorima s većom količinom otrovnoga ugljikova monoksida, a sve koji dođu na ulasku u podzemlje dočekuje veliki natpis “Sretno!”.
Tako su se, naime, rudari pozdravljali u prostoru tame u kojem “dobar dan” ili “dobra večer” nisu imali smisla. U pozdravu su izražavali i želju da živi izađu iz jame.
>> Pogledajte što kažu građani Zagreba o rekonstrukciji rotora
