Stjepan Mesić dao podršku prosvjednicima u Varšavskoj

\"Vidimškoj\" opet brkaš malo pojmove ,pa ti kao \" Hrvat \",dalmoš koji vidiš škoj pišeš SRBIZME. Tako pišeš ŠVAJCARSKA umjesto Švicarska,....sa kojeg si ti mora? Usput ,mi smo ti Hrvati iz Hrvatske, ali nije bitno kako se pišeš,bitno je štašta ti je u srcu. Pa i ratni zločinac Frenki Simatović je Hrvat i po ocu i majci sa Korčule,a vidiš on ti se baš ne živi hrvatstvo.Isto tako i Ivo Andrić je bio Hrvat po rodu i krvi a Srbin po želji i plači. Ivo Andrić ti je zavolio NOVU PRAVEDNOST kralja Aleksandra.Puno ti je bilo takvih \"Hrvata\", zato dragi moj \"Vidim škoj\" zapitaj se u miru, šta to živi u tvom srcu\' Nije li to davno umrlo !? pozdrav

\"Prve vijesti o Deklaraciji objavljene u tisku 9. ožujka 1967., a cijeli tekst deklaracije objavljen je 17. ožujka 1967. u Telegramu. Već nakon prvih vijesti o Deklaraciji uslijedile su reakcije. Na inicijativu partizanskog lidera, i jednog od sudionika pokolja u Bleiburgu, a početkom devedesetih jednog od vođa srpske pobune u Hrvatskoj Sime Dubajića, okupilo se u Kistanju, sutradan po objavljivanju prvih informacija o Deklaraciji, oko 250 ljudi na zboru, te su odlučili poskidati sve latinične natpise u mjestu. Najžešće je na Deklaraciju reagirao Miloš Žanko, kome Dubaić piše 21. ožujka 1967. pismo u kojem ga podržava i izražava mu svoje divljenje, \"kao Jugoslaven Jugoslavenu, i kao Komunista Komunisti\" (Izvor: Branimir Donat, \"Crni Dossier\", Nakladni zavod Matice Hrvatske/Globus, Zagreb, 1992., stranica 371. Isti ovaj izvor (Branimir Donat \"Crni Dossier\") na stranici 370. objavljuje i oštru reakciju Josipa Manolića na Deklaraciju, referirajući se na njegov govor koji prenosi \"Vjesnik\" 31. ožujka 1967. \"Josip Manolić je završio svoje izlaganje zahtjevajući da se naša sredina očisti od ovoga što je trulo i što smo politički već sahranili\"-kaže tada Manolić. Pa ipak, jedna od najekstremnijih osuda Deklaracije stiže od Stjepana Mesića, koji je čak zatražio kazneni progon njezinih potpisnika, a među kojima se, između ostalih, nalazio čak i jedan Miroslav Krleža: \"Jedna od verbalno najekstremnijih osuda Deklaracije i njenih potpisnika, izrečena je na sjednici Sabora SR Hrvatske, koju dana 31. ožujka 1967. prenosi zagrebački \"Vjesnik\". Saborski zastupnik Stjepan Mesić rekao je kako ga nije toliko iznenadilo bacanje bombe na naša (jugoslavenska) predstavništva u Americi i Kanadi, te u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova Deklaracija. Mesić je u svom govoru, za potpisnike Deklaracije upotrebljavao pridjev \"bombaši\", tvrdeći kako je Deklaracija zapravo doživjela potpun krah, te je zatražio kazneni progon potpisnika.\" (Izvor: Ivo Lučić, \"Sigurnosno-obavještajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980.-1982.\" Magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,2002., stranica 47.)

Da je Mesić za SDS bio važan izvor informacija govori i činjenica da su s njim redovito razgovarali najvažniji ljudi SDS-a: 1970.-ih to je bio Dmitar Šijan, a 1980.-ih načelnik zagrebačkog centra SDS-a Kolja Družić. Godine 1985. Mesić tvrdi da ne želi biti cinkaroš, ali da je voljan prenositi politička stajališta pojedinaca s kojima kontaktira: \"Cijelo vrijeme razgovora Mesić je htio dati do znanja da je lojalan i patriotski orjentiran građanin ove zemlje, ali isto tako ne želi biti cinkaroš protiv bilo koga. Međutim, misli da može ostati i dalje u kontaktima sa Službom samo po problemima komentara i razmišljanja pojedinaca s kojima kontaktira, a koji su od sigurnosnog interesa za Službu. Također je pristao da se češće susreće sa poznanicima i da zajednički analiziraju i komentiraju pojedine događaje iz društveno-političkog života zemlje, a o kojima isto tako želi razgovarati sa pripadnicima SDS.\" (RSUP, Služba državne sigurnosti, Centar Zagreb, 13.6.1985. informacija broj 814. stranica 4.) \"Mesić je istakao da prihvaća ovaj način razgovora, ističući da svojoj radnoj srdeini o ovim temama nema s kim razgovarati.\" (RSUP, Služba državne sigurnosti, Centar Zagreb, 18.6.1985. informacija broj 1141. stranica 4.) I tri godine poslije toga ističe: \"Posebno je istakao da u strgoj diskreciji čuva kontakte i razgovore sa SDS koji se održavaju izvan službenih prostorija.\" (RSUP, SDS, Centar Zagreb, Inf. br. 1286. str. 4.) U dogovoru sa SDS-om intimus Mesić se 1980.-ih češće susreće sa poznanicima da zajednički analiziraju i komentiraju pojedine događaje, kako bi to prenosio načelniku Centra SDS-a Zagreb, ne zato što je cinkaroš, već zato što \"o ovim temama nema s kim razgovarati\". :-)

Podrška .

Tako je Mesić u nekoliko navrata Službu izvjestio i o Franji Tuđmanu: Mesić je rekao da \"ne treba trpati u isti koš\" Miku Tripala i Savku Dabčević Kučar, sa Franjom Tuđmanom (OO) i Markom Veselicom (OO) i dr., jer suu prvi ipak bili nosioci i kreatori određene politike, a ovi drugi kao izvršioci radikalizirali politiku do \"maspoka\". Po njemu Savka i Mika su bili 1971. godine protiv načina i metoda s kojima su se služili Tuđman, Veselica i dr., kao i načina na koji su ova dvojica rasplamsavala tzv. \"maspok\" i posebnoj djelatnosti Matice hrvatske. (Izvor: RSUP SDS, Centar Zagreb, 13.6.1985. inf. br. 814. str. 2.) U rujnu, godine 1998. Stjepan Mesić ograđuje se da dobro pozna doktora Franju Tuđmana: Slijedeća tema razgovora odnosila se na Franju Tuđmana (OO). Mesić se ogradio da Tuđmana dobro ne pozna, ali načelno smatra da je Tuđman bio dobar naučni radnik, ali da nije bio svjesan vremena i uloge povijesne distance. (Izvor: RSUP, SDS, Centar Zagreb, 10.9.1988. inf. br. 1286. str. 4.) Napomena: Kratica (OO) koja se koristi u izvješćima, kratica je SDS-a za oznaku provođenja operativne obrade nad pojedincima, tako da su Mesićeva izvješća bila sastavni dio obrade nad dr. Franjom Tuđmanom, doktorom Markom Veselicom, i ostalim \"nacinalistima\", odnosno \"klasnim neprijateljima u zemlji\" O svojim viđenjima političkih zbivanja u jugoslaviji i u Hrvatskoj, o svojim privatnim razgovorima sa ljudima kojima je susretao, a bili su predmetom službene obrade SDS-a, Mesić je potanko izvjestio SDS, 11. listopada 1989. godine!!!! Mesić dakle u listopadu 1989. godine surađuje sa službom, i njima tvrdi da \"s novim političkim pokretima ne bi ušao u isti tramvaj\", a svojem službenom biografu (Ivica Đikić, Domovinski obrat, Politička biografija Stipe Mesića, Zagreb, V.B.Z. 2004., str. 8) poslije potvrditi da \"od kasnog ljeta 1989 sudjeluje u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice\": U nastavku razgovora Mesić je apostrofirao da velika većina novih saveza u osnivanju ima prevelik broj ljudi koji bi trebali biti lideri, a netko je i za to dao legitimitet. Posebno je istaknuo \"da on sa tim novim pokretima ne bi ušao u isti tramvaj\". Ovakvom formulacijom prezentirao je stav šprema Vladi Veselici (OO) svoj negativni stav prema Veseličinoj frakciji u HDZ-u u ljeto ove godine. Naime, Veselica je, prema mišljenju Mesića, želio dobiti Mesića u svoju frakciju što je ovaj odbio. Mesić je nadalje, govorio o svojim kontaktima s hrvatskim nacinalistima, koji su uključeni u aktivnost oko formiranja novih stranaka. Blizak je sa Slobodanom Budakom (OO). Budaka su, kao i Mesića, zvali u Veseličinu frakciju. Mesiću je poznato da HDZ sada ima dvije frakcije. Iznio je da mu je poznato da jednu frakciju vodi Franjo Tuđman (OO), koja je izabrala rukovodstvo i zatražila registraciju u srpnju ove godine. Druga frakcija prema Mesiću je Veseličina frakcija, u kojoj je Vlado Veselica izabran za čelnika. Oni ne priznaju Tuđmanovu skupštinunego idu u ponovno organiziranje. Mesić smatra da je smješno što ljudi, koji se gotovo nikad nisu bavili politikom operativno, idu u formiranje stranke... Unatoč svađi sa Veselicama, Mesić je s njima zadržao kontakte. Ujedno je izrazio čuđenje što ga Tuđman nije pozvao na osnivačku skupštinu, ali smatra da je to dobro jer se nije morao izjašnjavati... Završavajući, naveo je: \"Sve što se tiče ovih novih saveza ili opcija mogu reći da sam smatrao da bilo koja opcija može biti produktivna, i da donosi neka riješenja, ali razumna, ja bih se odmah prihvatio. Bez obzira na sve ja bih se prihvatio. Međutim, apsolutni sam uvjeren da je to stvaranje lidera, lažnih veličina. Uvjeren sam da će se nešto dogoditi, i svge ovo što se događa, rasplinuti će se kao sapunica\". (Izvor: RSUP, Služba državne sigurnosti, Centar Zagreb, 11. 10. 1989., informacija broj 1407., str. 2.-4.)

\"Sve što je Mesić govorio bilo je u sklopu nastojanja da napravi provokaciju i spreči donošenje bilo kakve razumne odluke. Mesić je svakog prekidao, pa i Gračanina, narodnog heroja i starijeg čoveka, koji je mogo otac da mu bude. NiNi na koga se nije obazirao. Kasnije smo ipak uspeli da uspostavimo odnos sa Mesićem, kojega smo čak jednim delom pridobili za ideju saradnje sa armijom. Sa Mesićem sam kao glavni čovek KOS-a imao dvadesetak sastanaka na kojima smo razmenili informacije i podatke jer smo mislili da sprečimo sukobe i ekstremizam. Mnogo smo upravo od Mesića doznali o ustrojavanju paravojnih jedinica u Hrvatskoj, naoružavanju HDZ-ovaca. Mesić nam je poslužio kao HDZ-ovski insajder i informator. Mnogo su nam koristile tih dana informacije i podaci koje sam dobijao od Mesića. U jednom našem razgovoru Mesić je rekao kako bi tolerisao hapšenja svih funkcionara MUP-a i odbrane iz Hrvatske osim Špegelja i Boljkovca. Inzistirao je na njihovoj zaštiti. Složili smo se oko toga. Razmena informacija i podataka sa Mesićem ipak nam je bila mnogo važnija i nismo hteli da ugrozimo te kanale. Mesić je u tajnosti dao zeleno svetlo za akciju \"Štit\" i hapšenja. Kad je utvrđen tačan datum, požurili smo, svako na svoje mesto, da obavimo poslednje pripreme. Poslednji dogovor svih učesnika u akciji bio je 30. novembra u Zagrebu. na tom sastanku je svaki detalj, po ko zna koji put,ponovo proveren. Svesni da je to bio početak kraja \"slučaja Špegelj\", nismo želeli da nam neka mala neopreznost upropasti ogroman višenedeljni trud. -Tada nastaje veliki obrat. Umesto da u 18 časova krenem u akciju, ja u isto vreme letim iz Zagreba specijalnim avionom za Beograd. -Zašto za Beograd? -Tako je naredio Veljko Kadijević, savezni sekretar za narodnu odbranu. Pozvao me i rekao da hitno dođem na sastanak kolegijuma koji počinje u 18 časova u zgradi SSNO-a u Beogradu. Avion kojim ću poleteti za Beograd već me čekao na aerodromu \"Pleso\". -Šta se događa sa ekipom specijalaca? Njima saopštavam da krenu na teren, ali da ništa ne preduzimaju, već da čekaju nova naređenja, u Beograd dolazim sa zebnjom da će početak akcije biti odložen. Posle kraćeg referisanja, gde posebno ističem da je sve spremno za početak akcije, Kadijević odlučuje da se sačeka još nekoliko dana. Kaže kako je neophodno da se zatraži suglasnost od predsedništva države. Moja primedba da u tom kolektivnom predsedništvu sedi i jedan Stipe Mesić, i da Mesić ne sme javno da pristane na akciju ne menja tok stvari.\" (iz intervjua generala Aleksandra Vasiljevića beogradskom NIN-u)

Ništa novo Mesić je uvijek na strani onih kojih je u masi više prividno. Treba mu ukinuti povlastice i nek ima normalnu mirovinu bez povlastica. Kako kaže vlada treba štedjeti pa hajmo početi od njega p prema dolje.

Da su kojim slučaje ovi prosvjednici za radove u varšavskoj Mesić bi opet bio uz njih. To je takav karakter i on sebi ne može pomoći kamoli drugom.

Zašto.Mislio sam da je doba cenzure prošlo.

Aralica o Mesiću u knjizi «okvir za mržnju». «Kad mrziš nekog čovjeka zbog njega sama ili zbog onoga što ti je hotimice i nehotice učinio, mrziš sve što je vezano uz tog čovjeka. I njegove nazore, i njegove simpatije, i i one koji njega vole. Kako mržnja u tebi biva iz dana u dan veća, onom progresijom kojom teku tvoja otkrića da su žile čovjeka koga ne voliš razgranate u kojem i sam živiš, iz dana u dan, sve žešće, izluđujući sebe i svoju okolinu, nastojiš dokazati da je tvoja mržnja opravdana, da njeni izvori nisu ni u tvom srcu ni u tvojoj mahnitosti, da se ona dade pravdati s općevažećeg stanovišta. Zbog toga misao opterećena mržnjom sadrži samo ulomak istine, pogubniji nego da je, takva kakva jest, čitava zgoljna istina. Jer, tako polovična, uspješno igra ulogu štita koji od demaskiranja štiti čovjekomrsca što se izdaje za istinoljupca.»

Podržim pisanje drugog forumaša, administrator me izbriše.Gdje smo mi od demokracije.Mi i EU ma nemojte, bolje s Kinom.I tamo ne smiješ biti protiv.

Što ti ga je ovo? Pa karneval je prošao. A, da, da.. Počinje bal vampira. Ima Vrdoljak pravo.

marasovac podržavam tvoje pisanje pa neka me administrator ponovo briše.

Kako istina boli. Kako je lijepo Aralica opisao mentalni sklop Mesića i njegovu mržnju Tuđmana. Kako od boli njegov komentator govori gluposti da Blaškić trune u zatvoru i da je neko dijelio BiH. Istinu ću zato još jednom ponoviti. Hvala Aralici za trud. Aralica o Mesiću u knjizi «okvir za mržnju». «Kad mrziš nekog čovjeka zbog njega sama ili zbog onoga što ti je hotimice i nehotice učinio, mrziš sve što je vezano uz tog čovjeka. I njegove nazore, i njegove simpatije, i one koji njega vole. Kako mržnja u tebi iz dana u dan biva veća, onom progresijom kojom teku tvoja otkrića da su žile čovjeka koga ne voliš razgranate u društvu u kojem i sam živiš, iz dana u dan, sve žešće, izluđujući sebe i svoju okolinu, nastojiš dokazati da je tvoja mržnja opravdana, da njeni izvori nisu ni u tvom srcu ni u tvojoj mahnitosti, da se ona dade pravdati s općevažećeg stanovišta. Zbog toga misao opterećena mržnjom sadrži samo ulomak istine, pogubniji nego da je, takva kakva jest, čitava zgoljna istina. Jer, tako polovična, uspješno igra ulogu štita koji od demaskiranja štiti čovjekomrsca što se izdaje za istinoljupca.»

Gojko Susak, za razliku od Aralice i Tudjmana, nikada nije bio clan generalstaba JNA, niti Opcinskog komiteta Komunisticke partije Zadar. On nije usao u Komunisticku partiju da bi je, poput njih dvojice, iznutra rusio, nego se, jos kao mladic, otisnuo u emigraciju, ne mogavsi prihvatiti zivot u drzavi koja je usmrtila njegova oca. Premda je bio slabog obrazovanja i oskudne biografije, njegova zivotna putanja na neki je nacin cistija i cestitija od svih tih tehnologa gole vlasti sto danas rone krokodilske suze za njim. Susak je prihvatio Tudjmana i Aralicu, jer je istinski vjerovao da su oni intelektualci! On je, nesretan, povjerovao da su ta dvojica provincijalaca, jedan s trgovackom, a drugi s uciteljskom skolom, istinski akademici hrvatskog naroda, jer on nikad u svom zivotu nikakva akademika prije njih nije ni sreo. Njegov intelektualni obzor obrazovali su Maks Luburic i Tuta Naletilic, a za druge intelektualce on nije ni znao. Emigrantska bijeda i izokrenuto shvacen svijet. Cijeli taj kontroverzni zivot, zivot djeteta ciji je otac nestao na Bleiburgu, nije imao dodira sa stvarnim svijetom. Mrznja jednog ratnog siroceta fosilizirala se u mutnu utopiju hrvatstva. Kakvog hrvatstva, Susak to ni sam nije znao. Odgovor je, konacno, dobio od Franje Tudjmana, koji je pricao istu onakvu pricu kakvu je Susak slusao od svog emigrantskog ucitelja Maksa Luburica u pustim emigrantskim predjelima: nacionalno pomirenje. Pomirenje ustasa i partizana, pomirenje u kojemu ce konacno dozivjeti satisfakciju njegova nejasna uspomena na pogubljenog oca. I tako su se partizanski general i ustaski sin nasli u zagrljaju jedne perverzne ideologije. Krvnik sa potomkom svoje zrtve. Pomireni, u ovom slucaju, kroz milijune dolara, koje je Susak skupio kod slicnih nesretnika u nigdini.

Za hrvatsku i krista bez komunista! Kako svim tim moralistima ne smetaju miliuni koji se troše na čovjeka koji ne obavlja nikakvu funkciju u državi.

Mrzi se bolji, osobno žalim ovog Mesića.

Joj, Dragi Moji Hrvati u Domovini, Vi stvarno zivite u proslosti ili ne zelite da se okrenete buducnosti. Kakvu podrsku Mesic moze dati prosvjednicima u Varsavskoj ulici, izdajnicku, koja pristaje doticnom, moralnu, pa Mesic nema morala ni ljudskosti u sebi,, materijalnu, pa taj bi prodao cijelu Hrvatsku za svoj osobni interes. Nije Mesic zbog Vas dosao da vam da podrsku, vec je doticni Gospodin dosao da vi njemu date podrsku zbog kriminalnih dijela koje je radio desetogodisnjim vladavinom I izdajom. Daj se odreknite jednom takvih poput Mesica I izborite se sami za nesto do cega vam je stalo, bez ikakvih Politickih stranaka i organizacija.

glupane mesicu uzmi josipovica pod ruku i odvedi ga na narednu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije tako da posluate \" ZA DOM SPREMNI \" kao sto je bilo danas u osjeku. iza takve predstave vjerojatno vas dvojica bi se odselili u u serbiju , ali za uvjek.

..vidimškoj.... pusti sirotinju....taj u tebi vidi mene...inace po njemu sam svi komentatori na forumu, koji pisu protiv zohara,,,valjda se hrani bunikom ..!! ....PONAVLJAM Nisu svi žohari Hercegovci, ali su svi Hercegovci žohari.