Više od pola stoljeća jugoistočni dio grada svoju “popularnost” duguje ne samo poznatom buvljaku nego i glavnom odlagalištu otpada u Zagrebu, koje je, čini se, s godinama raslo proporcionalno širenju metropole. Istina, svaki veliki grad ima i gomilu otpada koji pak iziskuje golemo odlagalište, ali kada isto to smetište iz godine u godinu narušava kvalitetu života, pa i zdravlje stanovnika okolnih naselja, onda se postavlja pitanje dokad se jakuševačke dine trebaju množiti te je li zaista ijedna novčana naknada za umanjenu kakvoću življenja dovoljna da se kompenzira nedostatak svježega i čistoga zraka?
Jakuševčani, Hrelićani i Mičevčani već više od deset godina slušaju priče o zatvaranju smetišta zbog kojeg, za razliku od većine Zagrepčana, ne mogu otvaranjem prozora prozračiti svoj dom. Koliko je niska kvaliteta života pored smetišta, pokazuje i činjenica da je tužba zbog Jakuševca prije nepune dvije godine stigla i do Strasbourga. Europski ju je sud za ljudska prava prihvatio, čime su stanovnici dobili vjetar u leđa da se zaista trebaju boriti za bolje sutra, i to zato što je svjež zrak, prije svega, temeljno ljudsko pravo.
Međutim, unatoč svemu tomu, u Gradu se izgleda k rješavanju problema ide brzinom kornjače. Svake je godine zatvaranje Jakuševca predviđeno za sljedećih nekoliko godina, a tih nekoliko godina nikako da prođe. Umjesto zatvaranja, mještani se mole za strpljivost, a osim pozivanja na razvijanje vrlina, isplaćuje im se i odšteta između pet i šest tisuća kuna godišnje po osobi, što je, ako se tamošnje stanovnike pita, samo mazanje očiju jer narušeno zdravlje se ne može nadomjestiti nikakvim novcem. Iako su građani naviknuti da projekti kod nas uvijek kasne, onima koji žive oko Jakuševca, na njihovu žalost, zaista preostaje samo strpljenje. I nada da će 2023. biti godina kada će se napokon dovršiti dugoočekivani i još dulje obećavani centar za gospodarenje otpadom.
VL ,hvala, noch einmal !!!!