Luna, Mrvica, Beni, Ben i Aron za pse, a Mimi za mačke. Najčešća su to imena koja vlasnici daju svojim malim četveronošcima od kojih su se oprostili na Spomengaju, gradskom groblju i krematoriju za kućne ljubimce u Dumovcu. Dostojanstveno su se pokopale i kremirale, kažu u ustanovi, od lanjskog otvorenja groblja ukupno 564 životinje, i taj se broj gotovo udvostručio ako se uspoređuje 2019. i ova godina. A ovoga tjedna, uoči blagdana Svih svetih, gotovo da nije bilo vlasnika koji nije obišao počivalište svoje životinjice, očistio grob te položio cvijeće ili svijeće.
Neki dolaze svaki dan
– Neki su nas, usto, iz inozemstva nazvali i zamolili ako bismo mogli umjesto njih to napraviti. Ima ljudi koji i inače dolaze svaki dan na groblje, ali većina ih dođe jednom tjednom iako imamo ljubimaca iz cijele Hrvatske, odnosno i iz Splita, Rijeke, Pule, Osijeka, Varaždina, Malog Lošinja, Hvara, Krka, Siska… – nabraja Jasenka Haleuš, voditeljica Spomengaja, dodajući kako njezin tim radi kao prava mala obitelj.
Puni su suosjećanja, taktični i oprezni, što i ožalošćeni vlasnici kućnih ljubimaca sami osjete pa im je umjesto mjesta tuge ovo mjesto utjehe. Osim toga, to je i mjesto nabijeno emocijama jer, kao što bi se netko oprostio od bliskog čovjeka, tako “zbogom” govore i svojim, između ostalih, krznenim i pernatim miljenicima na sve moguće načine.
– Budući da imamo, uz unutrašnji, i vanjski paviljon za ispraćaje, zna doći više ljudi poput prijatelja iz parka pa bude i po pet ili šest pasa koji se isto opraštaju od svojeg frenda s kojim su se nekoć igrali. Ispraćaji su uvijek petkom pa nam je to zato dan za tugu. Kako plaču naši klijenti, tako i mi svi s njima – objašnjava J. Haleuš.
Za muškarce kažu kako oni puste najviše suza te im najteže pada smrt ljubimca, a jedan je na grob svog psa, kad je uginuo, donio čak tisuću ruža.
– Drugi su vlasnici pak na pesekov rođendan došli s glazbenikom na grob koji je svirao na gitari – prisjeća se voditeljica Spomengaja.
U grobovima trenutačno “spava” 31 životinja, a zaprimljeno je i obrađeno, dakle, ukupno njih 546. Od toga je 405 pasa i 120 mačaka, a ostalo su manje vrste poput kornjača, iguana, papiga, zečeva, zamorca, ribica… Kapaciteta za pokop ima još čak 10.000. Postoji i takozvani Zid sjećanja gdje vlasnici mogu ostaviti urnu, fotografiju životinje ili nešto treće po želji, što ostaje iza stakla u cigli. A za usporedbu, u Beču su se na groblju i krematoriju na takvom sličnom zidu u tri godine postojanja ustanove samo tri mjesta popunila, a u Spomengaju u godinu dana njih sedam.
Pepeo nose doma
– Većina se ljudi ipak odluči kremirati svojeg ljubimca pa pepeo staviti u neku od urni te ga nositi doma. Imamo ih raznih, od biorazgradivih do plišanih medvjedića, okvira za slike, onih sa Swarovski kristalima, srebrnih i lančića te privjesaka od čelika. Cijene se kreću od 55 do 2000 kuna – kaže Jasenka Haleuš, dodajući kako nude usluge koje su već uobičajene u razvijenim zemljama svijeta jer se kućnog ljubimca sve više doživljava kao člana obitelji, a sve manje kao vlasništvo.
rekao bih, svašta,da nemam psa🐕🦺