Provjednici protiv Trga maršala Tita: Uklonimo simbole zla!
Na skupu je bio i Zvonko Bušić koji je odslužio 32 godine zatvora u SAD-u zbog otmice zrakoplova 1976. sa kojom je želio pridonijeti hrvatskoj neovisnosti.
Komentari 1294
BRAVAR je prije svega BIO BOLJI ČOVJEK ,političar i vođa..imao je karizmu,mudrost i znanje te ga zbog toga cijene svi državnici,povijesničari,političari i lordovi,kraljevi, a mrze ga šačice nepismenih čobana koje je svojom politikom i zalaganjem izvukao iz dinarskih i bosanskih vrleti u gradove i dao im besplatno obrazovanje,liječenje i stanovanje.
Dolje Tito I Mesić.
Da li ste svjesni, da samo onaj podzemni komplex aerodroma u Bihacu kostao vise nego sto bi kostao autoput od Slovenije do Grcke? Za to je bilo novaca... Do su normalne zemlje radile infrastrukture Titler je betonirao bunker za komuniste. Hrrk i pljuc.
Kopali su hodnike,tunele duboko po 50 metara u kamenu,i u njima bolnice,salone,spavace sobe,kuhinje po cijeloj Liepoj nasoj.Boze koliko je novaca za taj strah otislo?? Bog zna.A odnio ih vrag,a ostavio njihove sljedbenike.
zmijicamala Lijepi pozdrav. U boj......u boj..........za narod svoj.
Prvo maknite ime onog što je osmislio ideju o 200 BOGATIH OBITELJI ! S njegovom na prvom mjestu ! Taj je gad stvorio Hrvatsku da služi njemu u njegovoj kamarili , pišam mu na kosinu !
Janez Piranski Bez brige nemam se cemi ljutiti,sve je to razbibriga.Ako vec ne volis Dubrovcane,onda volis Dubrovkinje,a ne Dubrovcanke.Ovo naplacujem.
Za vrjeme Tita napravljene su brojne tvornice koje nisu radile nista i proizvodile nista. Zbog Tita, socijalizma a i fakta dasu 2/3 drave bili romi (Srbi, Albanci, muslimani, Makedonci) i ostali primitivni narodi glad je zavladala u drugoj polovici 80tih.
ZA Titina vakta ,vremena i zemana je meni svake godine bilo bolje. Poslije pionirske zakletve se vozim cirom na more a iznad cire prave elektricnu prugu. Nisam ni cetri osnovne zavrsio vec na more iso na struju. Upisem srednju: Tito otvori fakultet ... Upisem fakultet: Tito ode u Gadafija i proda mu karavan skolskoborbenih aviona i od tih para ja dobijem stipendiju za skolovanje. Od prve tri cetiri zaostale stipendije zapucam u Trst i Veneciju. Nisam ni znao da postoje i sta su bijeli i zeleni sengeni i vize. U Giovanija u Trstu kupim farmerke. Do Giovanija nabasam na najveci granap gramofonskih ploca i muzickih instrumenata koji sam do tada vidio. Tu kupim plasticne zice za gitaru i polivinil plocu \"Made in Japan\". Tad je trebaklo vidjet i proputovat pola kontinenta da se dodje do farmerki i dobre muzike. SA tadasnjom produzimo u Veneciju. Sve od stipendije i love sto smo zaradili na studenstskom servisu. Naredne godine za raspust zapucamo stopom po Yugi. Mjesec i po dana tutnja i svakojaka devra kojeg su 21 godine mogle izdurat. Uvjezbamo stopiranje za naredne godine kad obadjemo Europu od sjeverne Svabije do Andaluzlije. Vidi nas i Monako i Monte Karlo. Odmah poceo raditi. Imao 35 minuta biroa-samo da mi ocekicaju radnu knjizicu. Racunski centar i UNIX. Ovaj supak Windows nije ni postojao. CAD-CAM i kompozitne tehnologija. Plata veca svakog mjeseca. Poslije cetiri godine prvi veliki razvojni projekat. Kupac Svabo iz MBB. Sasaro se kad su mi rekli cifru za koji odgovaram. Proptotip uspio i odmah prvi inostrani sluzbeni put: 12 dana Minhena. Sedam dana nas svabe razvaljivale, nisu nam mogli pera odbit. Desetog dana lego poso za radit do penzije. Kooperacija sa AIRBUS. Kad smo ze vracali sa puta u avionu procitamo da je UPI Sarajevo dobio na tenderu da snadbjeva americku vojsku sa hrenovkama. Americke vojne poguzije rekle da je to najbolja hrenovka na dunjaluku. Mi odmah zalili u avionu i ubjedivali stjuardesu da mora pocet servirat UPI hrenovke u avionima. ZA dvije godine Svabe u mojoj carsijai napravile najmoderniije postrojenje te vrste u EU. Ugradjena najnovija generacija autokava za proizvodnju komandnih povrsina aviona AIRBUS. Najmanji pogon u SOKO-lu od 62 zaposlena sa menedzmentom i cistacicama obrtali 2.5 miliona DM mjesecno a tek poceli nismo imali ni pola smjene posla dnevno. U radno vrijeme se islo na kurs engleskog. 1993 se trebali ici u Boeing Seattle na specijalizaciju i postdiplomski. Pocelo se odmah sa prosirenjem kapaciteta da bi se moglo proizvoditi za ono sto je nedavno poletilokao najvece letece cudo na dunjaluku. Time se Europa danas ponosi a mogli smo i mi. Danas je u toj hali je stovariste sa jednim magacionerom i nocnim cuvarom, a pravili se vertikalni repovi i dijelo Aviona AIRBUS A320 i pocela izrada prototipskih elemenata za najveci putnicki avion na svijetu AIRBUS A380. U Sarajevu su se remontovali Rolls Roys motori. Istina avionski ali ipak RR. ZA Titina vakta ,vremena smo \"letjeli\" u najvecim i naboljim avionima na svijetu - koji tek sad slijecu na piste. Slicno je bilo mojim prijeteljima sa kojima sam stopirao po Europi u Energoinvestu, Radi Koncari, brodogradilistu u Rijeci, Pretisu, Prvoj Petoljetki, Hepoku, UPI-ju ... Ovo je moja skracena prica koju podastrem onima koji mi pocnu pricat kako mi je bilo lose za Titina vakta. Ne zato da bih im nesto dokazivo, nego samo zato: da ih podjetim da oni nemaju svoje price, pa u tom nedostaku udaraju po onima koji imaju sta da ispricaju i cime da se isprse.
ako neko meze da mu kaze hvala,to su hrvati!
Dok je živio u Beogradu njegov otac sazvao je obiteljski sastanak u Velikom Trgovišću na koji se sinovi Franjo i Ivan nisu odazvali. Potom je u ubio svoju suprugu (maćehu svojih sinova), a potom i sebe. Sinovi su kasnije u razgovorima s poznanicima izražavali uvjerenje kako je očeva namjera bila pobiti cijelu obitelj. No, kasnije je Tuđman tvrditi kako je njegova oca i maćhu ubila UDBA
umag,..vidi se da te nezanima Istina,...---isto tako su iz Istre i Primorja Morali pobjecí ljudi-Autohtoni stanovnici prema Trstu 1945. u Maju-Juniju,..od njih 300. 000 do Slobodne Zone -A, pod Englezima,...stiglo je svega 200. 000 Civila, Zéne, Dica (samo civili) .., a Ostali , di su ??......(mozda u onih 900 jama i masovnih grobnica ??..da te cújemo??
Drug Titler je bio najveci uboljica svog naroda. Smrt komunizmu kao i svim totalitarizmima
a jest Ante nekakav poglavnik bio: od svih Hrvata, baš našli jednoga ni bosanac ni hercegovac, nego \'nako
Marsi, treba nas podsjetiti...Zašto bi tko danas uništio poljski avion? I zašto bi nekome bilo u interesu smaknuti cijeli politički i dio vojnog vrha jedne Poljske?
Gospodo, Za sve one koji napadaju Zvonka Tarika Busica, morate znati cijelu istinu. Skupina Hrvatskih politickih aktivista 10. rujna 1976., Zvonko i Julienne Busic, Petar Matanic, Frane Pesut i Slobodan Vlascic otela je putnicki zrakoplov Boeing 727 TWA 355 na na letu od New Yorka do Chicaga sa 76 putnika, s namjerom da iz njega izbace letke nad Londonom i Parizom, u kojima se objasnjava teski polozaj Hrvata u tadasnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost s naslovom \"Poziv na borbu protiv srpske hegemonije\", a konacni cilj trebali su biti Zagreb i Solin. Glavni cilj otmice zrakoplova bilo je pokusaj prisiljavanja Americkih i Europskih medija da objave Busiceve letke u kojima je bila sadrzana istina o srpskom zlostavljanju Hrvatskog naroda u Jugoslaviji. Sa sobom nisu nosili oruzje vec materijal od kojeg su napravili lazni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela, a pravu bombu kao i propagandni materijal Busic je ostavio u pretincu Newyorske podzemne zeljeznice, o kojoj su preko pilota su proslijedili informacije o njoj. Nakon sto su na njihov zahtjev proglasi, u kojima se objasnjava Hrvatski slucaj u tadasnjoj Jugoslaviji i poziva na njezinu neovisnost, objavljeni u Americkom tisku, zrakoplov je sletio u Pariz gdje su se otmicari predali. No, prilikom pokusaja deaktiviranja te bombe poginuo je Americki policajac Brian Murray, a trojica su bila ranjena. Pri izricanju osude sudac je izjavio u zapisnik kako GOSPODIN BUSIC NIJE TERORIST I KRIMINALAC i da su njegove akcije, iako pogresno vodjene, bile MOTIVIRANE PLEMENITIM IDEJAMA tj. HRVATSKOM NEOVISNOSCU I SAMOSTALNOSCU. SUDAC je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatrazio da se GOSPODIN BUSIC PUSTI NA UVJETNU SLOBODU nakon izdrzane kazne u trajanju od deset godina SUPRUGA POGINULOG POLICAJCA pokrenula je sudski postupak protiv NADLEZNIH AMERICKIH POLICIJSKIH TIJELA zbog velikog nemara koji su pokazali te osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Busica, a njezinog supruga prikazuju kao zrtvu \"terorista\". Pritisci jugoslavenske diplomacije uocili su se i na sudjenju kada je okruzni sudac John Bartels 22. srpnja u New Yorku izrekao kaznu dozivotnog zatvora za Zvonka i Julienne Busic i visegodisnje kazne zatvora ostalima iz skupine. Prema izjavama tadasnjih djelatnika Bijele kuce, jugoslavenska je vlada vrsila snazan i uspjesan pritisak na Drzavni ured SAD da ostro postupi sa Zvonkom Busicem i njegovom skupinom. OVDJE JE VELIK UDIO ODIGRAO BUDIMIR LONCAR, BIVSI MINISTAR VANJSKIH POSLOVA SOCIJALISTICKE FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE TE BIVSI I SADASNJI SAVJETNIK IZDAJNIKA STJEPANA MESICA I IVE JOSIPOVICA Temeljem Americkog Zakona o borbi protiv otmica, Zvonko Busic osudjen je zbog otmice i djela koje je dovelo do smrti druge osobe, na kaznu dozivotnog zatvora s mogucnoscuu pomilovanja nakon 10 godina. Takva kazna predvidjala je pustanje na slobodu nakon 30 godina izdrzanog zatvora, odnosno 11. rujna 2006. godine. Iako je u medjuvremenu Hrvatska postala neovisna, to nije izmijenilo pristup Drzavni ured SAD-a jos uvijek podupire drzanje Zvonka Busica u zatvoru, te je Komisija za pomilovanje 2006. godine odbila zahtjev za pomilovanje, dok su ostali osudjenici iz skupine pusteni NAPOMINJEM; SUPRUGA POGINULOG POLICAJCA BRIAN MURRAY-A, JE TRAZILA OSLOBADJAJUCU PRESUDU ZA ZVONKA I ZVONKOVU SKUPINU, ALI ONDASNJA JUGOSLAVENSKA DIPLOMACIJA JE UCINILA SVOJE. ISTA GOSPODJA JE POSJECIVALA ZVONKA U ZATVORU U TERRE HAUTE U SAVEZNOJ DRZAVI INDIANI, DOLAZILA JE POSJECIVATI ZVONKA ZA USKRSE, BOZICNE I NOVOGODISNJE PRAZNIKE, DANE ZAHVALNOSTI, RODJENDANE, CAK JE POZVALA ZVONKA U SVOJU KUCU U SAVEZNOJ DRZAVI NEW YORK.
Trg maršala Tita - trg jugoslavenskog diktatora i komunističkog tiranina Vrhunac ratnih zločina partizana (\"Bleiburg\" i marševi smrti na Križnom putu 1945.) ne treba ovom prilikom posebno isticati, osim da je Titova Jugoslavenska armija u Mariboru 1945. likvidirala 50 tisućaa zarobljenih hrvatskih vojnika i časnika, čime je to mjesto zločina, nažalost, najveće mjesto zločina u Europi. Međutim, javnosti manje poznati povijesni detalj je mjesto partizanskog ratnog zločina u Maceljskoj šumi kraj Krapine gdje je 60 pripadnika vojne Ozne, svi redom partizani hrvatske nacionalnosti iz Krapine, strijeljalo do smrti i poklalo 12 tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i časnika, 650 hrvatskih radnika i članova njihovih obitelji (žene i djeca) iz Slavonije, koji su se u svibnju 1945. vraćali sa privremenog rada iz vichyjevske Francuske i slučajno se zatekli na mjestu zločina, zatim, strijeljana skupina zarobljenih njemačkih vojnika, i strijeljanje do smrti 20 svećenika i franjevaca Zagrebačke nadbiskupije. (Kardinal Kuharić služio je 9. lipnja 1991. u Macelju misu zadušnicu za žrtve jugokomunizma.) Komandant tri jugoslavenska koncentracijska logora kraj Krapine (logori u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretje, u Oroslavju i Đurmancu) i zapovjedni izvršitelj egzekucija u Maceljskoj šumi, koji je svaku kolonu od po 100 zarobljenika osobno pratio do mjesta egzekucije, nikada nije odgovarao za ratne zločine i dan danas živi u Zagrebu, na slobodi, i uživa privilegije i sve blagodati naše Republike za koju je u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. život dalo otprilike onoliko hrvatskih branitelja koliko je Titova Ozna pobila u mjesecima svibnju i lipnju 1945. godine u Maceljskoj šumi i u Mirkovcu. Neposredni pretpostavljeni šefovi komandanta vojne Ozne u Krapini 1945. bili su šef Ozne za Hrvatsku, Ivan Krajačić \"Stevo\", šef Ozne za Jugoslaviju, Aleksandar Ranković, i glavni komandant \"Vrhovnog štaba\", maršal Josip Broz Tito. I na samom kraju je pitanje za naše vlasti o uklanjanju Trga maršala Tita u Zagrebu, i drugdje u Hrvatskoj, suvišno odnosno to je stvar političke kulture da se promijeni ime tog trga, a važnije od promjene komunističkih imena trgova i zakonsko uklanjanje partizanskih spomenika je suština da Republika Hrvatska prestane službeno voditi Josipa Broza Tita kao predstavnika antifašizma, a ako gore spomenuti razlozi nisu dovoljni, onda slijedi izbor političkih ubojstava i smrtonosnih atentata koje je Tito počinio: ubojstvo ratnog sekretara KPH, Andrije Hebranga u beogradskom zatvoru Glavnjača, trovanje do smrti Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, blaženog Alojzija Stepinca, zatim, izručenje tiraninu Staljinu generalnog sekretara mađarske komunističke partije i reformiranog komunistu Imru Nagya, koji je za vrijeme mađarskog ustanka protiv sovjetske okupacije 1956. potražio politički azil u jugoslavenskom veleposlanstvu u Budimpešti, a nakon izručenja je strijeljan do smrti, i na kraju, zapovijed o ubojstvu hrvatskog demokrate Bruna Bušića, kojega je po Titovu nalogu ubila 1977. u Parizu jugoslavenska Udba. Vlasti Repubublike Hrvatske moraju odvojiti žito od kukolja odnosno antifašizam od jugokomunizma (titoizma), i suditi partizanskim ratnim zločincima, jer je to spiritus movens demokracije i vladavine prava u pravnoj državi Hrvatskoj, što će dovesti do katarze odnosno otrežnjenja od zabluda titoizma odnosno socijalizma ili totalitarnog komunizma. A pošto se naše vlasti pozivaju na papu Ivana Pavla II Karola Woytilu, blago preminuo u Gospodinu, evo što je prijatelj Hrvatske rekao i poručio našim vlastima za vrijeme svog 100. pastoralnog i državničkog putovanja: \"U ovoj zemlji, jednako kao i u nekim susjednim zemljama, još uvijek su nazočni bolni tragovi nedavne prošlosti. Neka se oni koji imaju vlast na građanskom i vjerskom području ne umaraju liječiti rane uzrokovane okrutnim ratom i uklanjati posljedice totalitarnog sustava, što je previše vremena nastojao nametnuti ideologiju suprotnu čovjeku i njegovu dostojanstvu\" (Ivan Pavao II, Hrvatska, 2003.) /Goran Jurišić, ovlašteni zastupnik Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma/
zmijica,da nisu to oni kaj vjecito vise kod Millenija?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
DEKLARACIJA HRVATSKOGA SABORA 1786 – Privrženi najvišim vrijednostima ustavnog poretka Republike Hrvatske i međunarodnoga pravnog poretka; – Potvrđujući i osnažujući smisao i sadržaj Rezolucije 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojilala 25. siječnja 2006. godine; – Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske, – Zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama, nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj; – Odlučni u nakani da učinimo sve kako se tragična prošlost zločina i povreda teških ljudskih prava u vrijeme totalitarnih poredaka ne bi nikad više ponovila; – Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji; – Potvrđujući smisao i sadržaj Rezolucije 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27. lipnja 1996. godine; Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskoga sabora, na sjednici 30. lipnja 2006., donosimo DEKLARACIJA O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOGA KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945. – 1990. GODINE 1. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava. 2. Povrede ljudskih prava razlikovale su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnoga fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj osnovi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma. 3. Zločini komunizma su opravdavani u ime »teorije« o klasnoj borbi i načela o diktaturi radništva (proletarijata). Interpretacija oba načela ozakonila je »eliminaciju« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnoga komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji bili su državljani te zemlje. 4. Pad totalitarnih komunističkih poredaka (režima) u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima, pa ni u slučaju Republike Hrvatske, popraćen nacionalnim i/ili međunarodnim istragama zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio nacionalsocijalizam (nacizam). 5. Kao posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, pa i hrvatske javnosti, o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti. 6. Hrvatski sabor je uvjeren da su znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne i nacionalnih zajednica prema prošlosti može i mora biti smjernica za naše buduće akcije. 7. Hrvatski sabor vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje. 8. Totalitarni komunistički režimi još su uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Hrvatski sabor snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava. 9. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnoj razini nekih država članica Vijeća Europe, kao i osude zločina totalitarnog komunizma koje sadrži Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima), obvezuje i Hrvatski sabor na osudu svakog i svih zločina koji su u ime totalitarnog komunizma počinjeni nad građanima Hrvatske i Hrvatima u zemlji i svijetu. 10. Hrvatski sabor podržava odluke Vijeća Europe da upravo ta institucija (Vijeće Europe) bude forum za raspravu i osudu zločina komunizma na međunarodnoj razini. Skoro sve bivše europske komunističke zemlje su sada njezine članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava osnovne su vrijednosti za koje se zauzima Vijeće Europe. Istodobno, Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma te da se sustavnim istraživanjem povijesti tih zločina trebaju baviti znanstvene i pravosudne institucije. 11. Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu. 12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća. 13. Hrvatski sabor dijeli uvjerenje Parlamentarne skupštine Vijeća Europe da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo Klasa: 018-05/06-01/03 Predsjednik Hrvatskog sabora Zagreb, 30. lipnja 2006. Vladimir Šeks, v.r. pozdrav vaš zmijicamala