Obrtničko učilište utemeljilo je 2006. godine zagrebačko Udruženje obrtnika, a kao osnivači pridružili su se i Obrtnička komora Zagreb te Hrvatska obrtnička komora. Ustanova za obrazovanje odraslih, koja se nalazi u Ilici 49/I, danas provodi formalne programe za stjecanje mikrokvalifikacije ili djelomične kvalifikacije, neformalne programe obrazovanja, usavršavanje odgojno-obrazovnih djelatnika, tečajeve stranih jezika te pripreme za polaganje majstorskih ispita, a u posljednje četiri godine u njima je sudjelovalo više od pet tisuća polaznika.
Usmjerenje učilišta otpočetka je bilo jasno: pripremiti obrtnike za majstorske ispite te im ponuditi razna usavršavanja besplatno ili barem po subvencioniranim cijenama. Kako bi to bilo moguće, bilo je važno pripremiti dobre projekte i s njima se prijaviti na domaće i europske natječaje.
– Učilište je prije petnaestak godina sredstvima Ministarstva gospodarstva pokrenulo edukacije iz informatike. Riječ je o trogodišnjem ciklusu edukacija kroz koje je prošlo oko dvije tisuće obrtnika, a za njih je krajnja cijena bila nula kuna. Zatim su došla europska sredstva, koja smo iskoristili za razvoj programa strukovnog usavršavanja. Danas nudimo 40 programa, a polaznici za njihovo financiranje mogu koristiti vaučere – kaže Dražen Maksimović, ravnatelj Obrtničkog učilišta.
Nedavno je u sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja ustanova u suradnji s Udruženjem obrtnika grada Zagreba organizirala i kratke, jednodnevne tečajeve namijenjene postojećim i budućim obrtnicima. Ravnatelj ističe kako je suradnja s Udruženjem obrtnika veoma važna.
– Više smo puta od poduzetnika dobili inicijativu o tome što bi se trebalo raditi. Na temelju tih inicijativa, bilo preko sekcija ili cehova, pokrenuto je usklađivanje naših programa obrazovanja s administrativnim zahtjevima kako bi se mogli verificirati. U pravilu je takav model funkcionirao. Suradnja sa Sekcijom veterinara i groomera, od bivše pročelnice Inge Dvojković do sadašnje Petre Puvače Klingor, bila je izvrsna. Slični primjeri postoje i u elektrostruci. Ipak, nije sve uspjelo. Cvjećari su u jednom trenutku bili aktivni, ali tu, nažalost, nismo uspjeli odraditi posao kako treba – govori Maksimović.
Važno je naglasiti da je Hrvatska s Europskom unijom uspješno ispregovarala pokretanje vaučera kojima se odraslim polaznicima subvencioniraju različiti oblici obrazovanja, od mikrokvalifikacija do cjelovitih kvalifikacija, a mnogima je ta mogućnost, napominje, još nepoznata.
– Obrtničko učilište prvo je u Hrvatskoj omogućilo obrazovanje za kuhara, pekara, slastičara i prodavača putem vaučera. Riječ je, dakle, o cjelovitom srednjoškolskom programu – kaže Maksimović, dodajući kako kod većine vaučera polaznici ne moraju ništa nadoplaćivati. Kod nekih je nadoplata potrebna, ali to je, ističe, ulog koji je za budućeg radnika u obrtu ili kasnije obrtnika ipak povoljan.
U današnje je vrijeme cjeloživotno obrazovanje trend, a praktično znanje najjača valuta. No teško je kod šire populacije osvijestiti potrebu za stalnim usavršavanjem kako bi pojedinac na tržištu rada ili usluga bio konkurentan.
– Mislim da na tome treba više raditi. Ni obrtnici, jednako kao i šira populacija, nisu u potpunosti upoznati s benefitima koje donosi mogućnost besplatnog obrazovanja odraslih – govori ravnatelj učilišta, naglašavajući kako je potrebno kontinuirano informirati javnost o vaučerima i mogućnostima besplatnog usavršavanja ili čak mijenjanja profesije.
Upozorava kako prepreku u tome mogu predstavljati digitalne vještine. Da bi se uključili u program, naime, polaznici se moraju prijaviti preko platforme e-Građani, za što je potrebna određena vještina koja možda nije kod svih prisutna.
– No mi ljude koji su zainteresirani za pohađanje naših tečajeva i srednjoškolskih programa učimo kako se mogu prijaviti. Kada čovjek nije siguran o čemu se radi, uvijek može doći k nama. Naša su vrata otvorena svaki radni dan od 8 do 16 sati – poručuje Maksimović.
Učilište svoje programe usklađuje s potrebama tržišta rada. Ravnatelj je uvjeren kako će, primjerice, kibernetička sigurnost uskoro trebati svim obrtnicima, ponajprije zbog javne nabave. Upravo je taj primjer, kaže, dobra slika izazova pred kojim stoji obrazovni sustav.
– Školski su se programi povijesno mijenjali otprilike svakih sedam godina, a otkako su uključeni u Hrvatski kvalifikacijski okvir, taj se rok skratio na oko godinu dana. Ni to ponekad nije dovoljno brzo. Kad se propis počne u punoj mjeri primjenjivati i kad javna nabava zatraži verificirano osposobljene ljude, obrtnici koji to ne mogu dokazati mogli bi ostati bez poslova u javnim ustanovama. Pritisak će tada biti golem, a obrazovanje neće imati godinu dana za reakciju – objašnjava Maksimović.
Zato se Obrtničko učilište, ističe, oslanja na kraće programe koji se mogu brže prilagoditi. Uz kibernetičku sigurnost u planu su edukacija o umjetnoj inteligenciji za potrebe poduzetništva i druge digitalne vještine. Kao mogućnost spominje i takozvane soft programe, od komunikacije i organizacije vremena do suočavanja sa stresom, no tek treba vidjeti hoće li u obrtništvu za to biti interesa.
Otvori KEKS Pay
