Podravska, moslavačka, turopoljska, slavonska, srijemska i baranjska nošnja, među kojima je i primjerak "ratne mašlijare", tipa suknje s oštećenjima iz Domovinskog rata, koja namjerno nije restaurirana, samo su dio zbirke koja se čuva u Centru za tradicijsku kulturnu baštinu. Nalazi se u Kulturnom centru Travno, ravnatelj mu je Josip Forjan, a osnovna djelatnost prikupljanje, iznajmljivanje, rekonstrukcija, obnova i restauracija narodnih nošnji, folklornih kostima i tradicijskih tekstilnih predmeta. Osnovan je davne 1948., a od tada je prikupljeno više od 36.000 predmeta.
Na tri dana, ne smijete prati
Jasminka Lugarec i Tatjana Grgečić rekonstruktorice su nošnji pa su u radionici centra zadužene za restauraciju starih te šivanje novih, i to po narudžbi.
– Još se 1985. uvidjela potreba za izradom novih primjeraka, posebice u Primorju, u većim gradovima, gdje se rapidno napuštao takav starinski način odijevanja – objašnjava Lucija Halužan Hažić, koja je, uz Bojanu Poljaković Popović, Ivanu Mihailic i Doru Palajsu, etnologinja u centru. A uvjerljive se replike, kažu, izrađuju prema originalnim primjercima iz zbirke, a poseban je izazov kada šiju prema starim crno-bijelim fotografijama jer se u tom slučaju "igraju inspektora".
– Treba utvrditi najprije o kojim je bojama i nijansama riječ, a znamo otprilike kakve su se nošnje nosile u koje vrijeme pa po tome biramo. A zna se dogoditi, kao nedavno s takozvanim "mrkim rezom", da dobijemo jednu crno-bijelu fotografiju s opisom "vez u tamnim tonovima" – govori L. Halužan Hažić.
Ako je pak riječ o nošnjama sa specifičnim detaljima, kao što su zlatovez, čipka i posebne tehnike tkanja ili pletenja, angažiraju specijalizirane suradnike. Pošalju im željeni uzorak i platno, a kada specijalisti odrade svoje, komad se vraća u radionicu, gdje rekonstruktorice obave završne radove, primjerice porubljivanje.
Zbirka centra sastoji se od dva dijela, onog za redovitu posudbu te zaštićenih komada s posebnim estetskim ili pak povijesnim vrednotama. A oni se posuđuju isključivo za revije, služe kao izložbeni primjerci ili za uzimanje krojeva u radionici.
– Problem se javlja zbog konstitucije jer su ljudi s godinama sve viši i jači pa teže odijevaju neke originale. To je slučaj, primjerice, s prigorskom nošnjom, koja ima jako uske dijelove, odnosno ovratnik, struk i zapešće – ističe etnologinja.
Kada se posuđuju, dodaje, nošnje ne dolaze s posebnim "uputama za upotrebu", a jedino što klijenti nikako ne smiju napraviti jest oprati ih. Za to se u centru brinu preparatori Mladen Seletković i Davorka Šalković, koji neke komade izrađene od čistog platna peru u perilici rublja, a drugi ipak zahtijevaju ručno pranje. Poseban im problem, ističu, stvaraju originalni primjerci prošiveni koncem u boji. Nekoć se, naime, konac bojio običnim bojama koju je u doticaju s vodom puštao na tkaninu te je nepovratno oštetio. Poteškoće imaju, primjerice, i s pranjem dinarskih nošnji, koje se ističu po metalnim detaljima, ali kako tehnologija rapidno napreduje, kaže L. Halužan Hažić, nadaju se da će ubrzo riješiti i te probleme.
Jedan od primjeraka iz zbirke centra je i takozvana "ratna mašlijara", odnosno vrsta suknje baranjske nošnje uz koju se veže posebna priča.
– Tijekom Domovinskog rata, kada su neprijateljske vojske zalazile u baranjska sela i pljačkale ih, ta je suknja završila u vreći, zajedno s drugim vrijednim predmetima jedne obitelji. Kada su pretraživali šumu, vojnici su pronašli vreću i nekoliko je puta proboli oružjem, moguće bajunetom, koji je zahvatio i suknju. Ima nekoliko takvih oštećenja na njoj, ali upravo zato što je povijesni primjerak oštećen čistom ljudskom glupošću, nismo je htjeli restaurirati – govori etnologinja.
Nošnju iz centra svatko može posuditi, a najčešće to čine, kaže ravnatelj Forjan, kulturno-umjetnička društva i članovi ansambla Lado. Cijene su simbolične jer ih, u svrhu promocije baštine, financiraju Grad i Ministarstvo kulture. Jednom posudbom smatra se korištenje kompleta na tri dana, a za pojedince stoji nešto manje od 152 kune. Posudba zagrebačkim školama, vrtićima i đačkim domovima te KUD-ovima je oko 44, a za one izvan Zagreba stajat će 71 kunu.
Svima nam je nedavno za oko zapela nošnja u kojoj se bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pojavila na utakmici Hrvatske i Kanade na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru. Bila je to posavska nošnja iz okolice Ivanić-Grada, karakteristična po uzorku s crveno-bijelim kockicama koje su prepoznatljive u cijelom svijetu. Osim za takve prilike pojedinci, kaže Forjan, najčešće nošnje posuđuju za vjenčanja, a traže se i za festivale, televizijske serije i emisije te filmove.
I ne samo iz Hrvatske
Uz nošnje iz svih dijelova Hrvatske čuvaju u centru i vrijedne primjerke, između ostalih, bugarskih, albanskih, njemačkih, austrijskih, ruskih te iz susjedne Bosne i Hercegovine. No najbrojniju zbirku čine komadi posavskih nošnji iz okolice Čučerja te Jasenovca. Najstariji primjerak, ističe Forjan, je surina, muški kaput stupničke nošnje iz 1895., a posebno je zanimljiva, dodaje, kratka suknja, "minica", kakva se nosila na otoku Susku. Najvrednije su pak, uz kosovske primjerke, slavonske nošnje urešene zlatovezom te svilom ukrašeni komadi s područja Posavine i Banovine.
