Nepoznata osoba prevarila vozača i ukrala slijepcu štap

kod koga je god stap zavrsio neka pripazi da mu nebi zatrebao u buducnosti.koliko moras biti jadan da sljepcu uzmes stap.ljucki sljam

Jasno mi je da postoje pravila (kao npr. da cestom vozite lijevom i desnom trakom u različitim pravcima) - zamislite da netko iz lijeve trake odjednom odluči da prijeđe u desnu...i td Jasan mi je i postupak vozača,,ALI nije mii jasno da nitko, nitko od putnika, od građana na stanici...nitko nije reagirao, nitko poviknuo, nitko zatražio stajanje, otvaranje vrata, nazvao ZET da stupi s vozačem u vezu i zamoli da uzme štap...Ma kakvi smo mi to ljudi?? Jesmo li uopće?

dno dna...

Pozdrav svima, ja sam osoba o kojoj se radi u ovome članku. Prije svega bih se zahvalio na pomoći, čak mi je i poklonjen novi štap, te još zahvale svima na komentarima podrške. Neki su se raspisali u različitim pravcima pa da neke stvari malo razbistrim: vrlo sam kratko slijepa osoba te mi je ovo sve još novo. Još uvijek sam u programu psihosocijalne rehabilitacije te obuke za orijentaciju i kretanje slijepih. Stoga nisam još upoznat sa svim pravilima kojih se moram pridržavati i koja su vjerujem osmišljena slijepima u korist. Naravno, nemam pojma što znače zvukovi koje tramvaj proizvodi jer donedavno kao zdrava osoba nisam na njih obraćao pozornost (kao, vjerujem, i većina ljudi). Što se tiče ulaska na prva vrata tramvaja shvaćam zašto je to preporučljivo kada ulazim samostalno u tramvaj što ovdje nije bio slučaj, išao sam u tramvaj sa osobom koja vidi i ima zdrave ruke i noge, sluh itd. Vjerujem da vozač nije vidio zaglavljen bijeli štap među vratima, ali je sigurno vidio i on, a i pun tramvaj putnika problem na vratima na koji nitko nije odreagirao, a postoji i kočnica u slučaju nužde dostupna svakom putniku. U trenutku neposredno nakon tog događaja sam osjetio koliko sam bespomoćan i koliki su realni problemi invalidnih osoba. Daljnji tijek odvijanja događaja me izdeprimirao. U cijeloj ovoj priči jedino što me boli je neprofesionalnost jedne velike i ozbiljne firme, njihov strašno napadan obrambeni pristup i prebacivanje sve odgovornosti na mene. Nisam izgubio kišobran ili mobitel, već pomagalo koje mi je doslovce neophodno za svakodnevni život i moj pristup novinaru sa ovom pričom je rezultat očaja i problema koje proživljavam ovih desetak dana, a cilj toga je da se takve stvari drugima poput mene više ne događaju.

Znate kaj, da je naša policija, ona prava, ulovila bi kradljivca i sa tim istim štapom po goloj riti opalila mu 25 puta, tak da mesec dana nemre sesti! Sram ga može biti! Mogu shvatiti da ti sitni kleptomani nekom maznu torbicu, nekom lisnicu, ali sljepcu uzeti štap, pa to je stvarno, čovjek, kraj krajeva! To čak nije ni šala, to je crna komedija!!!

Zašto slijepci trče za tramvajem?

Kineske kamere koje je ZET postavio za pregled tramvaja izvana su glavni uzrok. U njima se ništa ne vidi.Pa zar mislite da ima i jedan vozač u Zagrebu koji bi namjerno sljepca ostavio vani. Ja da tako mislim o vozačima koji me svakodnevno voze nikad ne bi kročio u autobus niti tramvaj. Zašto je sljepac ulazio u vozilo kad je čuo zvučni signal za zatvaranje vrata? Sam si je kriv.

Tko to vozi naše tramvaje, i oni bi da i njihova djeca rade uZET-u! Ovo da nije tragično bilo bi smješno! Opet ZET!!!!

gospodo iz Zeta jeli vas vozač tramvaja slabije vidi da nije vidio da čovjek ima štap ? predlažem vam da svoje vozače pošaljete na obuku kako prepoznati Invalidnu osobu .