Naslovnica Zagreb ZG Vijesti

Nekad je hranila cijeli Podsused, a danas je orunula, derutna i opasna

Od zaštitnog znaka tog dijela grada ostala je samo vizura i prijeti mu potpuno urušavanje
18. rujna 2013. u 19:00 0 komentara 2511 prikaza
cementara
Foto: Anto Magzan/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/10

Već 26 godina iz nje se ne čuje sirena koja je označavala početak i kraj radnog vremena. U nju radnici ne ulaze ni ne izlaze, štoviše, više od dva desetljeća, osim onih koji su je odlučili istražiti, u nju nije kročio nitko. Ipak, ona i dalje stoji visoko nad Podsusedom.

Danas je, kažu tamošnji stanari, ruglo kvarta, no podsusedska cementara, nekad je hranila čitavo to područje.

Trešnje nikad crvenije

– Kad se izgradila 1908. godine, na ovom području nije bilo niti jedne kuće. U vrijeme kad je naša sagrađena, šezdesetih, četvorni metar zemlje ovdje je stajao jednu kunu - govori Dragutin Zimak koji je u cementari radio tri godine, osamdesetih, a još uvijek živi svega pedesetak metara od nje. Ljudi iz svih krajeva Hrvatske, govori, dolazili su raditi upravo u Podsused, a jabuke u to vrijeme nikad nisu bile veće, kao što ni trešnje nisu bile crvenije.

– Prašine je bilo posvuda, krovovi su je bili puni, povrće iz vrtova moralo se prati u pet voda, bijelo rublje je nakon sušenja postajalo sivo, ali sve što smo uzgajali, uspijevalo je - priča Zimak koji je za cementaru igrao i nogomet, a i kuglao u najstarijem kuglačkom klubu u Hrvatskoj, upravo u cementarinoj kuglani koja je danas urušena i prekrivena smećem.

Posljednjih nekoliko godina ono se posebno nagomilalo. Za cementaru se nekoć lapor za obradu dovozilo žičarom iz obližnjeg kamenoloma Bizek, koji također stoji oronuo.

Više od 120 vlasnika

U vrijeme najveće slave cementare, kaže umirovljenica Štefica Bengeš, u njoj je radilo na stotine zaposlenika, od kojih su neki dobili i tvorničke stanove u zgradama koje je cementara izgradila za njih. U jednom takvom živi i ona. Njen suprug u cementari je radio više od 35 godina, dok je ona bila zaposlena kraće vrijeme.

–Dobili smo i po pet jutara zemlje i poslije posla odlazili obrađivati vrtove. Jao, kako je to bila velika mrkva, debela poput ruke, po sto kilograma rajčice, milina - ispričala je Bengeš, jedna od rijetkih autentičnih stanarski stare cementarske zgrade. Većine radnika, koji su živjeli u zgradama, više nema, a stanove su naslijedili uglavnom njihova djeca i unuci. I oni se rado sjećaju slave podsusedske hraniteljice te nerijetko prepričavaju kako su baš njihovi očevi i majke radili u njoj.

 

Oronula cementaraU zgradi mogu se naći g

Oronula cementara

U zgradi mogu se naći gume, cijevi, obuća...


Sada ona stoji derutna, ima više od 120 različitih vlasnika, a njena vizura, svojevrsni zaštitni znak Podsuseda, samo podsjeća na nekadašnju slavu.

UMO Neuroscience
Neurofeedback
Zašto se sve više roditelja odlučuje za UMO igraonicu i što je to neurofeedback?

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.