Azijska hrana već se odavno primila među Zagrepčanima pa nije bilo neobično vidjeti ozbiljnu gužvu u ranim popodnevnim satima oko kućica na nedavno završenom Asian Street Food Festivalu. Jedna od vrijednosti orijentalnih kuhinja je što su vrlo raznolike, najrazličitijih okusa, a to ujedno znači da je gotovo nemoguće probati sve. Pružila se prilika da probamo nešto s kućice Tuk Tuk Express. – Što želite? – dobili smo pitanje na engleskom. – Iskreno, nemam pojma. Ne sjećam se da sam probao nešto od ovih jela. Što vam je ovo? – uzvratili smo.
– Korejska pržena piletina – odgovorio nam je kuhar. Odlično, pomislili smo, najveća je vjerojatnost da je piletina iz neke od azijskih kuhinja dobra. I bila je više nego dobra, tradicionalno korejsko jelo od pržene piletine u gochujang umaku ispalo je hit na festivalu. A još je zanimljivije bilo što nam je izvrsni zalogaj pripremio ne neki Korejac, nego jedan Nepalac.
– Naša je priča malo drugačija. Da, naravno da se radi o hrani, ali imamo mi još toga za ispričati. Trebate nas posjetiti – rekla nam je Ana Salopek, suvlasnica Tuk Tuk Expressa. Zaputili smo se u Tkalčićevu gdje je pri vrhu ulice restoran Tuk Tuk Express gdje nas je s Anom Salopek dočekao i njezin partner Kiran Ramagiri s kojim se kroz posao upoznala prije više godina.
– Inače sam iz Hyderabada, grada u južnom dijelu Indije. U Hrvatskoj sam već četiri godine, no rekao bi da sam se već prilično udomaćio i uklopio u vašu svakodnevicu – počinje svoju priču Kiran dok pred nas stiže predjelo, kombinacija škampa u tempuri, vegetarijanskih i pilećih gyoza te proljetnih rolica, sve doista pravilno pripremljeno s umakom koji se sprema “in house” te odličnom limunadom od manga u pratnji.
– Tuk Tuk Express vrlo je vjerojatno jedan restoran u kakvom još niste bili. Vode ga u cijelosti njegovi djelatnici koji su iz Nepala i Indije. Operativno vode cijelo poslovanje koje se odvija pod kapom tvrtke koje smo mi vlasnici – objašnjavaju nam Ana i Kiran. Dakle, trojica djelatnika malog restorana brinu se o preuzimanju narudžbi iz dostave, gostima za stolovima kojih ne bude mali broj te pripremi jela kojih je na meniju podosta, nabrojili smo gotovo 40 tradicionalnih jela iz različitih dijelova Azije.
– Mi smo panazijski restoran, što znači da ćete ovdje pronaći jela i iz Koreje i iz Japana i iz Kine i iz Indije. Naši dečki znaju sve skuhati kako treba, praktički bez razlike u odnosu na jela koja dobijete u zemljama iz kojih potječu. O tome svjedoče i recenzije na Googleu i drugim platformama gdje oni koji su te okuse upoznali potvrđuju da gotovo nema razlike – kaže nam Ana Salopek. S Kiranom je prepoznala priliku da ljude koji iz Nepala ili Indije žele doći u Hrvatsku osposobe kako bi se kod nas što brže uklopili i počeli zarađivati za život na poslovima koji su kvalitetniji od onih koje sada većina njih u nas obavlja. – Dečki su kuhali i kod kuće, imali su neko predznanje, a mi smo im to znanje nadogradili tako da mogu pripremati hranu kontinuirano na kvalitetan način kao i brinuti se o gostima. Uz Tuk Tuk Express imamo još i cloud kitchen, kuhinju gdje se priprema također hrana više kuhinja, ali samo za dostave. Namjeravamo uskoro pronaći i veći prostor za restoran, a također i otvoriti još barem jednu kuhinju za dostave koja bi opsluživala druge dijelove grada – govori Kiran Ramagiri dok mi čekamo reprizu odličnog iskustva koje smo imali s korejskom prženom piletinom na nedavnom festivalu azijske kuhinje.
– Nepalci su migracijski narod, ovaj val ne traje otkad u Hrvatskoj za njega znate, već nekih 20-25 godina. Razlozi su, naravno, ekonomske prirode pa ih je tako dosta i u Indiji, ali ih ima i u Japanu, Južnoj Koreji i u Kataru. I ovdje dolaze jer žele bolje zarađivati. Mi smo tu da im u tome pomognemo, kao da nauče ovdašnje navike i bolje se integriraju, kao i da im damo poslovno iskustvo s kojim će moći biti konkurentni i drugdje ako tako odluče. Jedan je naš djelatnik otišao u Portugal gdje najbrže od zemalja EU može dobiti putovnicu, a drugi je u Poljskoj. Dečki koji sada za nas rade s nama su tri godine, praktično otkada smo počeli s ovim poslom – govori nam Kiran.
S Anom je najprije otvorio jednu pivnicu, Old Monk Pub koji je radio u Sesvetama. – Bilo je dobro, ali takvi lokali traže još publike. Shvatili smo da se ovdje azijska hrana dosta uhvatila pa smo počeli obilaziti restorane i isprobavati jela znajući kako izgledaju ona originalna. Shvatili smo da ima prostora za jedan restoran gdje bi bila najpopularnija azijska jela u svojem originalnom obliku – kaže Ana Salopek dok pred nas dolazi piletina s medom i čilijem, još jedno jelo od pržene piletine, ali s kojom ide med, luk i češnjak, đumbir te umaci od čilija i soje.
– Imali smo vremena temeljito istražiti ponudu najboljih azijskih restorana ovdje i procijeniti gdje imamo šanse, kao i što naši dečki mogu kontinuirano kvalitetno pripremati. I dalje su nam najbolji lakmus naši gosti koje redovito pitamo što misle o kojem jelu. S time da nema neke razlike u ukusu turista i domaćih gostiju, a i broj ih je podjednak – govore nam.
Potvrđuju da nije lako ni njihovim radnicima biti u tuđoj zemlji, zna biti izazova, ali Kiran vidi isti problem kao i većina nas.
– Poduzetnička klima mogla bi biti bolja. Često u vašoj administraciji ne znaju vani uobičajene pojmove, poput, recimo, skaliranja kompanije. Pa i kada sam došao, u državnom uredu me dočekala činovnica koja nije znala engleski! Nije li malo čudno očekivati od nekoga iz Indije da već zna hrvatski – govori nam Kiran Ramagiri. Slušajući ga, uživali smo u katsu curryju, japanskom jelu od pržene domaće piletine s rižom i curryjem. Ponovo odlično napravljeno, s doista lijepo prženim mesom i rižom skuhanom tako da ostane puna i ne presuha.
– Većina stvari koje već znate o Nepalcima točna je. Nije im problem živjeti u zajednicama, ne trebaju previše prostora. No jednu stvar govorimo im stalno: ako želite biti konkurentni, morate znati jezike! Jezik je kralj kamo god da dođete, i ovdje i u Njemačkoj i drugdje. Nije lako naučiti hrvatski, no oni ga pomalo usvajaju i znaju dočekati gosta uobičajenim pozdravima. Napreduju dobro. Kako bismo im olakšali operativno vođenje restorana koji ima dnevnu visoku fluktuaciju jela, uveli smo dnevnu inventuru pa namirnice naručuju svakog dana. Mi smo pronašli dobre dobavljače u Hrvatskoj. Dobro je što ovdje uvijek ima svježe piletine pa uspijevaju održavati visoku kvalitetu jela svakog dana – kaže nam Kiran nudeći posljednje jelo kojeg nema na meniju, ali je najkompleksnije i u Tuk Tuku ga rade odlično – curry od škampa, jelo u kojem su i riža, umak od rajčice, curry i kokos, a sve sa začinima, đumbirom, korijanderom... Zaista sjajno, vidi se da u Tuk Tuk Expressu znaju kuhati.
