U drugom razredu srednje škole počela je volontirati iz – znatiželje. Otišla je u Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra gdje je očekivala da će doživjeti samo patnju djece koja su bolesna i osamljena. No, kada je vidjela osmijeh na njihovim licima od dragosti jer ih se netko sjetio i došao provesti vrijeme s njima, to je za Barbaru Rubinić bio ključni trenutak. Shvatila je da istinski želi volontirati.
Marljiva volonterka
Već gotovo dvije godine odlazi u bolnicu posjetiti svoje dvije štićenice, 17-godišnju Mihaelu i 9-godišnju Karolinu. Šeću se po bolnici, razgovaraju ili se igraju. Karolini pere zube i hrani je jer ne može sama, a s Mihaelom uči zbrajanje, oduzimanje, čitanje i pisanje. Provede s njima i do tri sata dnevno.
Ova marljiva maturantica I. gimnazije dobitnica je nagrade Luka Ritz – nasilje nije hrabrost. Učenica je generacije, predsjednica Volonterskog kluba u školi, organizira akcije za beskućnike u Samostanu Majke Tereze i za starije i nemoćne osobe Doma Sesvete, sudjeluje u radionicama o vršnjačkom nenasilnom rješavanju sukoba, a pomaže i siromašnoj djeci u Africi. Kada nije u školi ili ne volontira, onda čita knjige ili je s društvom u gradu.
Sastavak o toleranciji
– Najvažnija je organizacija. Trenutačno imam najmanje vremena za sebe, ali to mi sada i nije toliko bitno jer me volontiranje ispunjava. Presretna sam zbog nagrade jer je netko prepoznao moj rad, a i nadam se da ću inspirirati druge na volonterstvo – poručila je skromna Barbara te dodala kako je u osnovnoj školi pisala sastavak o toleranciji i Luki Ritzu te nije ni slutila da će dobiti istoimenu nagradu.
