U ovih 20 godina ekspanzije gastronomske ponude u Zagrebu nekoliko mjesta ipak ima status legendarnih. Svakako je to roštiljarnica Mitnica na Černomercu, dugi niz godina zalogajno okupljalište poznatih Zagrepčana, političara, estrade, bilo koga praktično. Svakako, zasluga je to Milana Labusa, koji ipak ima ponajviše zasluga za promociju leskovačkog roštilja u Zagrebu. Njegov lokal MZ na Ravnicama, popularni 'kod Srbina', bio je dugo vremena isto takvo odredište. Mogli ste ondje sjesti, a stol do vas smjestilo bi se neko poznato lice iz, kako se kaže, društvenog života metropole. Labus je svoj posao odlučio proširiti s istoka na zapad, pa je otvorena i Mitnica.
No vrijeme ide, nitko se ne pomlađuje, pa je i Labus odlučio zadržati se na svojem ishodištu, a Mitnica je lani dobila nove vlasnike. Riječ je o ugostiteljima već poznatima po uspješnim ugostiteljstvima poput, recimo, zaista popularnog kafića Goya na Maksimirskoj ulici, odmah u blizini nebodera Zagrebački plavi. Kako i ovaj autor svoje odrastanje dijeli s mnogima iz tog dijela Zagreba, zna i kako je Goya u kratko vrijeme uspjela postati dominantan lokal velikog dijela Maksimirske ulice. Izuzetno je opremljena, sa spretnim i ljubaznim osobljem, dobrom ponudom pića, a doista nije preskupa. Recept je to koji je primijenjen i u obnovljenoj Mitnici.
– Promijenili smo praktično cijeli inventar nakon što smo od nekadašnjeg vlasnika preuzeli lokal. Rado bismo bili ostavili onaj stari štih, karirane stolnjake, pregače, špagerice, no teško je takvo što održavati na razini posjećenosti koju već imamo. A i po tome vidimo kako je publika željela osvježenje – kaže nam Mikel Gegaj, voditelj Mitnice.
Doista, u Mitnici je sve novo, udobni stolci, kvalitetniji stolovi, ukupno osvježen interijer. Sigurno je dosta čitatelja ovih redaka barem u nekom trenutku bila u Mitnici, vjerojatno će pri novom posjetu primijetiti te promjene i na velikom zimskom vrtu, kao i unutra gdje je i dalje jedan odvojen prostor, odličan za privatne proslave.
– Čak je i stari vlasnik ovdje proslavio svoj zlatni pir, valjda i to nešto znači, otkriva nam Gegaj.
Ali još je jedna ključna promjena koje ranije nije bilo. Isto je vjerojatno poznato kako je dolazak u Mitnicu tražio i dodatnih 15-ak minuta potrebnih za pronalaženje parkinga. Sada više tog problema nema, jer odmah iza restorana novi su vlasnici kupili parcelu na kojoj su umjesto kakve zgrade osigurali parkiranje za goste restorana. Vjerojatno je i to uvjetovalo da se Mitnica počela puniti i prije podneva da bi se onda za našeg boravka od par sati praktično i popunila.
– Znali smo otprije da mjesto nužno treba osigurani parking pa smo se postarali pronaći za to mjesto. Sreća je bila da se jedna parcela oslobodila odmah do restorana i to se doista vidi. Parking je otvoren za sve goste restorana – kaže nam Gegaj.
No, osigurano parkiranje razlog je da se prije odlučite za jedan restoran nego za neki drugi, dolazite zbog hrane i zbog doživljaja. Već samim dolaskom u Mitnicu zbog njezinog legendarnog statusa u metropoli doživljaj ste dobili, pa onda ostaje hrana. S novim vlasnicima i tu imamo jednu veliku promjenu.
– Uveli smo dnevna jela, odnosno gablece, i to ne samo jedan ili dva izbora svaki dan, već toliko da će sasvim sigurno svatko moći za sebe pronaći nešto ako se nema vremena za naš roštilj ili jednostavno tog dana niste raspoloženi za roštilj – uvodi nas u novu ponudu Mitnice Mikel Gegaj.
I nije nimalo u takvoj tvrdnji pretjerivao jer je tjedni jelovnik dnevnih jela u kultnoj zagrebačkoj roštiljarnici doista pozamašan. Dakle, svakog radnog dana imate četiri jela koja mogu biti gablecom ili pak punim ručkom ako uz njih dodate salatu ili juhu. I to su sve jela koja mnogi od nas pamte iz svoje mladosti ili barem kao obiteljske objede u ona neka bolja vremena kada se do toga i držalo. Grah s kobasicom, faširanci sa špinatom i pire-krumpirom, petkom, naravno, nešto od riblje prehrane pa su tu girice s pommes fritesom i salata, pržene lignje, pommes frites i salata, pohani oslić s krumpir-salatom ili pak odrezak od tune i krumpir s blitvom. Ili pak špek fileki sa salatom u tjednu, samoborski kotlet s pire-krumpirom, batak i zabatak s mlincima, domaće kobasice s ploškama… razumijete već što vam želimo reći.
Kako smo gosti Mitnice bili u četvrtak, u ponudi je bilo svinjsko pečenje s krumpirom, punjena paprika s pire-krumpirom ili ste mogli uzeti pohanu piletinu s pommes fritesom, možda njoke sa sirom. Pred nas su na stol došli svinjsko pečenje i punjena paprika, koja je u ponudu uvrštena nedavno. Mora se priznati da je punjena paprika, jelo koje inače nije baš tako lako napraviti kao što to izgleda, bila zaista dobra. Paprika nije bila raskuhana, a ni pretvrda, nego je zajedno s pravilno pripremljenim mljevenim mesom činila zaista dobar zalogaj. Pire, koji se i očekuje uz punjenu papriku, također je bio odličan. Svinjsko pečenje je primjer kako se to radi, napravljeno doista dobro, toliko da ste ga mogli kidati samo vilicom, bez upotrebe noža. U paru s restanim krumpirom ponovno doista odlično.
Mora se reći da smo rijetko vidjeli ovoliko jela na jelovniku kao što je to bilo u Mitnici tog četvrtka te je očito ozbiljan pothvat održavati sve na nekom pristojnom nivou kvalitete. A dobili smo zaista dobro napravljenu svinjetinu i punjenu papriku koju bismo preporučili svima.
– Gablecima smo nastojali popuniti prazninu koja je postojala po danu, samo roštilj nije bio dovoljan da oko podneva imamo popunjen prostor. Sigurni smo bili da postoji potreba za tradicionalnim gablecom u Zagrebu i čini se da smo bili u pravu. Punjena paprika pogotovo nam se činila zanimljivom jer takvih jela kojih se svi sjećamo iz kuhinja mama ili baka stvarno je nedostajalo – kaže nam Gegaj.
Namirnice u Mitnici nastoje nabavljati od privatnih dobavljača, kao što je to već i običaj za svaki restoran koji gleda dugoročno zadržati publiku. Imaju domaći kruh koji dolazi iz pekarnice koja radi samo za njihove potrebe i doista jest dobar.
Mitnica je, dakako, bila najpoznatija po roštilju. Bogata ponuda koju je restoran imao od svojih početaka što se roštiljskih jela tiče nije se promijenila. I dalje su tu poznata jela poput Ruže hrvatske, poznate pljeskavice kao i, naravno, ćevapi, koji su doista bili odlično pečeni, rahli i iznimno jestivi. S obzirom na posjećenost, pri čemu je na brojnim stolovima bio upravo roštilj, čini se da ovakav kakvim ga rade u Mitnici ima vrlo brojnu publiku.
Ono što se svakako ne smije zaobići jest činjenica da su ovdje cijene nevjerojatno povoljne. Većina jela stoji do deset eura, veliki juneći ćevapi koje smo spomenuli koštaju osam eura, što je cijena prosječne kvartovske 'ćevapare' danas u Zagrebu. Mitnica uz tradiciju nudi i jednu od najboljih vrijednosti za novac.
Otvori KEKS Pay
