Prvi put kada je stigla u središte Zagreba, izašla je iz tramvaja i ugledala katedralu. Bila je toliko monumentalna da je krenula, putem do nje zastala, sjela pokraj fontane i neko je vrijeme samo promatrala. – Ne mogu vam opisati taj osjećaj. Bila je toliko velika, toliko moćna. Samo sam sjedila i gledala je – prisjeća se 25-godišnja Mariia Yurchenko, Ukrajinka koja je prije četiri godine, bježeći od rata, stigla u Hrvatsku. Tada nije mogla ni zamisliti da će jednoga dana upravo ona Zagrepčanima pričati o povijesti njihove katedrale, ali i grada u kojem je pronašla novi dom. A upravo će to učiniti sutra u Muzeju grada Zagreba, gdje će preuzeti ulogu vodičice u sklopu projekta "Kustosi bez granica". U Hrvatsku je stigla u ožujku 2022., uvjerena da odlazi samo na kratko.
– Mislila sam da ću se vratiti za tjedan dana, najviše dva. Ponijela sam samo nekoliko laganih stvari jer sam vjerovala da će sve brzo završiti – govori. Kada je shvatila da rat neće brzo prestati, preselila se u Zagreb i odlučila nastaviti studij germanistike i ukrajinistike. No prije toga morala je naučiti hrvatski. – Isprva sam mislila da mi je dovoljno znati naručiti kavu ili nešto kupiti u trgovini. Ali kada sam shvatila da ću studirati na hrvatskom, počela sam intenzivno učiti – govori nam Mariia na gotovo besprijekornom hrvatskom. Toliko ga je dobro svladala da je, otkriva, ljudi ponekad pitaju je li iz Međimurja. Šest mjeseci svakodnevno je po četiri sata pohađala Croaticum, a muku su joj zadavali padeži i gramatičke iznimke.
– Hrvatski i ukrajinski imaju iste padeže, ali drukčije nastavke. Još se znam zabuniti kada brzo govorim – kaže nam. U svibnju je diplomirala, a danas traži posao u struci, ponajprije bi željela raditi kao prevoditeljica. Osim jezika, morala se priviknuti i na hrvatski način života. Posebno ju je iznenadio opušteniji tempo i navika dugog ispijanja kave. – U Ukrajini sam navikla stalno nekamo žuriti, tamo-ovamo, a ovdje ljudi žive malo sporije. Imaju više vremena – kaže. Zagrepčani su je, ističe, odlično prihvatili. – Ljudi su susretljivi, otvoreni i spremni pomoći. Imamo sličan mentalitet, običaje i tradiciju. Čak i neke izreke na ukrajinskom i hrvatskom znače potpuno isto – objašnjava.
U Zagrebu ju je ponajviše osvojila arhitektura. Za razliku od njezine rodne Vinice, koja ima moderniji izgled, zagrebačko središte prepuno je povijesnih građevina i različitih stilova. Posebno ju je očarala katedrala, zbog čega ju je odlučila uključiti u današnje vodstvo. Mariia nas je povela i kroz muzejski postav, istim putem kojim će danas provesti i Zagrepčane. Sa zanimanjem nam pokazuje predmete povezane s nekadašnjim kažnjavanjem građana, među kojima su maske srama i klupa na kojoj su se javno kažnjavali prijestupnici. Pokazuje nam, zatim, prikaze nekadašnjeg Gradeca, govori o njegovim utvrdama, sukobima s Kaptolom i simbolima gradskog grba. Objašnjava što predstavljaju tri kule i otvorena gradska vrata, a potom nas vodi do dijela postava posvećenog katedrali. Ondje nam pokazuje kako je građevina nekada izgledala i što je od njezina starog uređenja sačuvano.
– Kada sam prvi put došla u Zagreb, katedrala je već bila okružena skelama. Još nikada nisam bila unutra, a jako bih voljela – kaže. U projektu "Kustosi bez granica", koji provodi Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust u suradnji s Muzejom grada Zagreba i Tehničkim muzejem Nikola Tesla, od lipnja je sudjelovalo 12 žena s migrantskim i izbjegličkim iskustvom. Njih osam sutra i prekosutra preuzima ulogu muzejskih vodičica. Program bi se trebao nastaviti na proljeće, a planirana je suradnja i s Muzejom suvremene umjetnosti te Etnografskim muzejom. Mariia priznaje da ima tremu. Iako je gradivo dobro naučila, brine je hoće li pred publikom pogriješiti, upotrijebiti pogrešan padež ili krivo naglasiti neku riječ.
– Kod kuće sve znam, ali kada stanem pred ljude, odjednom imam toliko misli u glavi da ne znam što bih rekla – smije se. Sudionice su zato prošle i radionicu javnog nastupa, koja joj je pomogla da se opusti. – Ne znam tko će doći. Možda odrasli, djeca ili netko tko se, poput mene, doselio u Zagreb. Želim da svima bude zanimljivo i da, kada izađu iz muzeja, nešto zapamte – poručuje. Besplatna vodstva održavaju se sutrau 16 sati u Muzeju grada Zagreba, u Opatičkoj 20 te prekosutra u 10 sati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, u Savskoj cesti 18. Traju približno sat vremena i otvorena su za sve građane. Program financijski podupiru Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija.
FOTO Tramvaj prvi put prošao Sarajevskom: Ovuda će uskoro voziti linija 8