Još nisu krenuli ni u prvi razred osnovne škole, a već skaču s tornja visokog deset metara. Ne boje se, znaju sve trikove i s deset godina već su prvaci grada, države, a i natjecanja Alpe Adria na kojem se, osim hrvatskih skakača u vodu, natječu i oni iz Austrije te Italije.
Skaču i roštiljaju
– Jako volim trenirati i doma imam puno medalja i velikih pehara – govori desetogodišnja skakačica Tesa, u čijem je klubu Medveščak trenutačno 50-ak koja se, osim na bazenu ŠRC-a Šalata, nalaze i privatno, posebice nakon uspješnih natjecanja, kad roštiljaju kod jednog od skakača.
– Nedavno smo bili u Brežicama, iako nije baš blizu, od tamo roditelji svoje dijete svaki dan vode ovamo na treninge – objasnila je trenerica i tajnica kluba Sanda Donoval, koja je, iako joj je samo 28 godina, i sama trenirala skokove u vodu 15 godina, a svoje znanje na nove generacije prenosi već čitavo desetljeće.
Najmanje se boje najmlađi
Kako kaže, skokovi u vodu nisu ništa drugo do gimnastike s bazenom, pa zato i treninzi počinju upravo na taj način. – Bez razgibavanja i vježbe ne ide ništa, a iako svi imaju predodžbu o skokovima u vodu kao o vragolijama sa saltom i skakanjem na glavu, to sve najprije se dobro izvježba u dvorani – napominje trenerica Donoval, koja priznaje da prve sate na daskama i tornjevima s kojih se skače, a koji su visoki jedan, tri, pet, sedam i pol te deset metara, nerijetko poprati strah novih skakača, najviše zbog mogućih ozljeda. Najmanje se ipak boje najmlađi članovi kluba, šestogodišnjaci koji obvezno prije i nakon svakog skoka na tribinama pogledom traže roditelje kako bi im mahnuli i poslali pusu.
>>Zadranka Marcela Marić četvrta na EP-u juniora u Beogradu
