Stropovi su ispisani rukopisima Tina Ujevića, Miroslava Krleže i Vatroslava Lisinskog, a police i kutovi prostora ukrašeni su kostimiranim lutkama. U pozadini se s klavira čuju hitovi Ive Robića, a čak i lusteri podsjećaju na reflektore. Sve i da u nazivu ne stoji da je riječ o kazališnoj kavani, iz svakoga je detalja preuređenoga Kavkaza jasno da je cijeli prostor inspiriran teatrom. Vrata službeno otvara danas, a to će, kaže arhitektica Mirta Mujačić Đaković, označiti i dolazak nove kulturne aure u grad.
– Na početku preuređenja proučavala sam arhive Hrvatskog narodnog kazališta te Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kao i Grada Zagreba, kako bi novo ruho prostora bilo u duhu stogodišnje vizije Kavkaza kao kazališne kavane – ističe M. Mujačić Đaković.
Njoj je i njezinoj asistentici Niki Fatović, zajedno s investitorom Tomislavom Rajićem, dizajnerima Lukom Kuharićem, Pavlom Kuharićem i Bojanom Matošem te kostimografkinjom Dženisom Pecotić i umjetnicom Tihanom Cizelj, povjerena rekonstrukcija jedne od najpoznatijih gradskih kavana.
– Cilj nam je da se, kao nekada, poslije predstava nastavi druženje i komentiranje viđenoga u ovoj kavani – govori Dženisa Pecotić te dodaje kako će, osim dizajnerskih detalja, duh kazališta donijeti u kavanu i organiziranjem raznih događanja i malih izložbi posvećenih teatru. Tako se već sada u podrumu Kavkaza mogu vidjeti kostimi, odnosno eksponati posvećeni muzama glazbe, plesa i pjesništva.
– Bit ćemo aktualni s repertoarom pa će iduća izložba biti posvećena “Orašaru” – napominje.
Sve je u kavani potpuno stilizirano pa čak i pregače konobara.
– One za dame simboliziraju kazališni zastor, a pregače za gospodu inspirirane su kazališnom scenom – objašnjava Dženisa Pecotić te dodaje kako se za novi izgled kavane isplatilo toliko čekati.
Hm, bačen novac, kojeg, ili su dobili od nekog ili imaju viška pa ne znaju kud će s njim. Hoh, nobl, ljubim ruke model, ili je na ovim prostorima totalno ostario, ili je otišao u neke gradove poput Beča živjeti. Ovo što je ostalo, dekintirano je do bola, kao japanska princeza, koja se iz "ljubavi" udala za tipa koji zbrinjava atomski otpad. Par veselih bosanaca nakrcanih novcem iz čudnih poslova, koji tu žele piti pića i biti građani svijeta, brzo će ovakvu atmosferu koju ne razumiju, zamijeniti sa nekim pajzlom s cajkama u istočnom dijelu grada, jer se tamo osječaju bolje.