Prema preporuci gradske uprave, zagrebačke osnovne škole trebaju zabraniti uporabu mobitela. To znači da bi učenici u prostoru škole morali ugasiti ili barem utišati uređaje te ih spremiti u torbu ili ormarić, ako ih škola ima. A odluku su donijeli, kako je objasnila dogradonačelnica Danijela Dolenec, jer korištenje mobitela kod djece izaziva niz negativnih posljedica, od problema s koncentracijom do izloženosti online nasilju. U preporuci se navodi i da odredbu o zabrani treba unijeti u kućni red koji donosi školski odbor nakon rasprave na učiteljskom vijeću te vijećima roditelja i učenika, a pritom definirati i pravila te postupanja u slučaju njihova kršenja, kao i iznimke, koje se ponajprije odnose na zdravstvene potrebe učenika.
No takva praksa u školama metropole već se uvelike primjenjuje pa smo provjerili kakva su iskustva. – Zabrana kod nas postoji dulje vrijeme, a formalno smo je uvrstili u kućni red prošle školske godine. Primijetili smo, naime, da mobiteli stvaraju brojne probleme, da ih djeca koriste tijekom nastave, snimaju i fotografiraju druge učenike i profesore te objavljuju sadržaj na društvenim mrežama uz neprimjerene komentare – kaže Krešimir Supanc, ravnatelj OŠ Jure Kaštelana. Napominje da su đaci i tijekom odmora znali sjediti po hodnicima i tipkati umjesto da razgovaraju, a danas je slika znatno drukčija. – Više komuniciraju, druže se i kreću po školi. Naravno, uvijek se nađe netko tko ode do ormarića i provjeri poruku, ali puno rjeđe nego prije. Zadovoljni smo jer smo postigli ono što smo željeli, da učenici više razgovaraju, surađuju i povezuju se – zaključuje.
Mentalni odmor, kaže ravnateljica Mirjana Boras, razlog je zbog kojeg je korištenje mobitela prije godinu i pol dana zabranjeno i u OŠ Bukovac. – Trebamo djeci omogućiti da budu koncentrirana na nastavu, a ni na odmoru ne bi smjela biti udubljena u mobitele. Cilj nam je bio usmjeriti ih jedne na druge, da vide da mogu razgovarati s osobom pokraj sebe – objašnjava. I u toj školi đaci uređaje ostavljaju u ormarićima, a iskustvo je, dodaje, jako dobro.
U mnogim je ustanovama zabrana uvedena na inicijativu učitelja, a u OŠ kralja Tomislava potaknuli su je roditelji. – Predložili su mjere jer su primijetili da djeca gube koncentraciju tijekom učenja i da više pozornosti posvećuju porukama i društvenim mrežama nego domaćoj zadaći. Mi smo prijedlog roditelja prihvatili, a reakcije su bile pozitivne – kazala je ravnateljica Maja Car.
Roditelji učenika OŠ Trnjanska, kaže ravnateljica Nada Šimić, tražili su i da se mobiteli potpuno "izbace", odnosno da ih djeca ne smiju ni unijeti u školu, no odlučeno je da ih mogu imati, ali da moraju biti utišani u torbi. A u OŠ Ivana Gundulića, govori nam ravnatelj Robin Rašperger, zabrana je teže pala roditeljima nego djeci. – Djeca vole pravila. Ako im se kaže ne, to je ne. Ovo će biti treća godina kako primjenjujemo pravilo i primjećujemo da više i ne nose mobitele u školu, odvikli su se – ističe.
Među onima koji od ove nastavne godine kane zabraniti korištenje mobitela jest Područna škola Donji Dragonožec. – Imali smo negativnih iskustava, upotrebljavali su se tijekom nastave, i sada smo odlučili uvesti mjere – napominje ravnateljica Melita Tatar te dodaje da će nabaviti ormariće u koje će učenici morati ostaviti uređaje nakon dolaska u školu.
U ustanovama u kojima se zabrana provodi ističu i da đaci mogu koristiti mobitele za učenje ili ponavljanje gradiva. – Ako učitelj naglasi da su potrebni za sat, primjerice za ponavljanje online kvizom koji je danas iznimno popularan među djecom, tada ih smiju koristiti. No potom ih obvezno vraćaju u ormariće – objašnjava Romana Šimunić Cvrtila, ravnateljica OŠ Jabukovac.
A što ako učenik ima zdravstvene probleme ili drugi hitan slučaj? – U školi je uvijek prisutan netko iz stručne službe, razrednik ili učitelj. Ako se pojavi hitna situacija, učenik se obraća njima, a oni nazovu roditelje. Iako gotovo sva djeca danas imaju mobitele, u tim situacijama nikada sami ne zovu roditelje, sve ide preko škole – kaže Jurica Šperanda, ravnatelj OŠ dr. Ivana Merza. Slično govori i ravnatelj OŠ Jure Kaštelana, koji napominje da u njoj ima nekoliko učenika s dijabetesom. – Oni mobitelom komuniciraju s roditeljima i nikada ga nisu zloupotrebljavali tijekom sata, koriste ga odgovorno – ističe Supanc.
Prekrše li se pravila, kažu u školama, mobiteli se oduzimaju. Vraćaju se djeci ili roditeljima, a ako se to ponavlja, mogu slijediti pedagoške mjere, poput opomena ili snižavanja ocjena iz vladanja.
Prema podacima iz gradske uprave, spomenimo, korištenje mobitela ograničava više od 70 škola na području metropole, a održan je i sastanak s ravnateljima na kojemu se razgovaralo o implementaciji pravila, kao i potencijalnom povezivanju ustanova koje ih planiraju uvesti s onima koji već imaju iskustava u njihovu provođenju.
Otvori KEKS Pay
Odrastao sam u vrijeme kada mobitela nije bilo. Nisu ga imali niti direktori a komoli neka djeca u pučkoj školi. Mobitel mi tada nije nedostajao. Ali djeca su se družila ne samo za vrijeme školovanja i nastave, već i nakon nastave, igrala se košarka, mali nogomet i dr. Kako sam odrastao na selu okupljali smo se kod društvenog doma, zabavljali družili, igrali. Kako su u selu bila možda 2-3 televizora, svi smo odlazili u društveni dom i gledali crno bijele kaubojske folmove, crtiće i ostalo. Uglavnom, druženje je bilo iznad svega, na putu od škole do kuće u zimsko vrijeme se spuštamo na torbama po snijegu u selski potok, u ljetno doba dođeš iz škole, napišeš zadaću, malo odmoriš, popodne ideš čuvati krave, očistiti štalu i svinjac a na večer se igrati u selskog ulici sa drugom djecom ispod javne rasvjete. Jedva smo čekali igranje i druženje slijedećeg dana. Nismo znali da će u budućnosti postojati neki mobiteli. Svejedno danas imam diplomu i kada bi me netko pitao. Je li bi se vratio u to vrijeme, odmah bih pristao. Mobitel je promijenio svijet, ja imam samo 3-4 crno bijele fotografije iz djetinjstva, danas djeca samo do početka polaska u školu, imaju na tisuće u boji. Dovoljno sam rekao. Mobitel je korisna stvar, ali djeci u školi radi veću štetu nego korist. Škola je za učenje i nikakvi gadgeti ne trebaju učeniku. Kada izađeš iz škole, može.