Ubacila sam mlijeko, vodu, šećer, brašno i sve je išlo po planu, no kad sam htjela dodati žumanjak, mikser se ugasio. A toliko je već slastica napravio da mi je bilo žao baciti ga – kazuje nam umirovljenica Milka, koja je aparat htjela vratiti u život pa ga je donijela na malu terasu Dolca. Jer ondje su obrtnici u sklopu projekta "Majstori održivosti: Sačuvaj, ne bacaj!" besplatno popravljali i obnavljali razne predmete, poput torbi koje su donijeli Ruža i Josip jer se nisu mogle zatvoriti. Silvana je pak htjela ispolirati majčin zlatni prsten, a Dubravka je donijela kutiju staru više od pola stoljeća koju je također naslijedila. – Mama je u njoj držala drage stvari pa je želim osposobiti, a pokvario se zatvarač na poklopcu – objasnila je. Svoje su usluge na placu u centru grada nudili bravari, galanteristi, postolari, krojači, elektroničari...
A jedan od njih je i zlatar Stjepan Pavlović koji je na svoju kućicu donio čekić, pastu za poliranje, mjerač i razni sitni alat da bi stanovnicima pokazao kako je to raditi u zlatarsko trgovačkom obrtu. Njemu se u poslu, govori nam, pridružila cijela obitelj – žena, ali i stariji te mlađi sin za kojega kaže da je najbolji majstor u državi.
– Mogu vam ispolirati prsten, popraviti što je izvedivo, a što nije, možete doći do moje radione u Ilici 52 – objasnio je Pavlović koji je na Dolcu, među ostalim, uzimao mjere za prstenje. Ljudi danas sve manje ulažu u zlato, dodao je, jer kilogram košta i do 95.000 eura pa se stanovnici, napominje, sve više okreću restauraciji starinskog nakita jer im je isplativije.
Na Dolac je stigao i jedan od najdugovječnijih obrta u Zagrebu, Atelier Marković, koji posluje već 106 godina. Četvrta generacija obrtnika su Luka i Tajana, koji su posao naslijedili, a koji je pokrenuo njihov pradjed. Baš je to, domeće L. Marković, velika prednost jer su mlađi naraštaji imali priliku naučiti sve što ih je zanimalo gledajući druge kako rade, od uokvirivanja slika do rezanja stakla.
– Ljudi nam najčešće donose slike djece, uljane fotografije ili grafike da promijenimo staklo ili okvir. Koristimo pozlate ili posrebrenja za okvir te tako pokazujemo da nije izumro rad s rukama. Bavimo se i proizvodnjom ogledala jer ono svima treba da se vidi kako je lijep – rekao je Marković.
Prije su, govori Luka, svi upisivali fakultete i htjeli biti akademici za koje nema toliko pozicija, smatra. Strukovne škole, dodaje, ostajale prazne te danas zbog toga nedostaje obrtnika. – Keramičari danas mjesečno zarade i do 15.000 eura, što je možda više nego neki direktor. Mislim da plaće malih obrtnika privlače mlade ljude – objasnio je pa istaknuo da je akcija na Dolcu super jer može privući mlade ljude i pokazati im kako mogu popraviti torbicu, sliku, jastuk..., a ne samo kupiti novo i baciti staro.
A konstantno kupovanje nove odjeće i bacanje starih komada, dovelo je do ogromne zatrpanosti tekstilom, napomenula je Ana-Marija Pavić, vlasnica Quiltana obrta u kojem se radi na održivoj modi tako što se od nošene odjeće proizvode razni proizvodi. – Izrađujem dekorativne prekrivače i jastuke od, primjerice, traperica, majici s raznih natjecanja, dječje odjeće... Ljudi su znali donositi odjeću preminulih članova obitelji da im izradim nešto što će im ostati trajna uspomena – govori Ana-Marija Pavić.
Osim stare odjeće, na Dolcu se mogla popraviti i iznošena obuća koja nije za baciti, nego treba mali remont te i dalje može biti korisna. Postolarski obrt "Marko" posluje već 55 godina, a vlasnica Suzana Bartolović kaže da za deset godina gotovo da i neće više biti postolara.
– Problem kod današnjih popravaka je kada netko donese cipelu na kojoj je skuplji popravak, nego što je ona pa se ljudima ni ne isplati popravljati ih. Najčešće nam ljudi donose štikle na kojima treba popraviti potpetice ili sandale kojima treba zamijeniti remen – kaže postolar Mario Dajčar.
Osim odjeće i obuće, ljudi su stajali i u redu kako bi popravili torbe. Vlasnica Kožne galanterije Pokupec, koja posluje već sedam desetljeća, Tanja Hubak, popravljala je zatvarače, ručke... – Naslijedila sam obrt od oca još 1988. godine. Imam jako puno posla jer nas galanterista ima stvarno malo, dok je postolara nešto više. Donose mi sve, od ženskih i muških torbi pa do jakni što je zapravo i posao krojača. Ljudi mi dolaze i iz Njemačke, Slovenije, Engleske... – utvrdila je Tanja Hubak. Iz Velike Gorice stigla je i Ruža Senjić da bi popravila torbu.
– Donijela sam najdražu torbu da mi poprave gumb za zatvaranje ako bude moguće jer ne znam gdje bi našla majstora koji mi to može srediti. Jako mi je draga i praktična ta torba – objasnila je R. Senjić dok je s njom u redu čekao i Josip Orešković koji je došao s istim ciljem. – I meni je "otišao" zatvarač na torbi i ne znam to sam popraviti pa sam došao ovdje da mi zamijene jer mi dođe kao zamjena za kofer, unutra mogu staviti sve i svašta – naglasio je Josip Orešković.
Cilj akcije "Majstori održivosti: Sačuvaj, ne bacaj!", koju je organizirala zagrebačka Obrtnička komora, je smanjiti količinu otpada, ali i potaknuti na razmišljanje o ponovnoj uporabi. Usto podsjeća na to koliko su majstori važni za održivu budućnost, a podržali su je Udruženje obrtnika, Grad i Tržnice Zagreb. Stari i dotrajali predmeti mogu se pak popraviti i sutra u Sesvetama, Ivaniću, Jaski, Svetoj Nedelji, Zelini i Gorici, a u nedjelju u Samoboru.
Otvori KEKS Pay
